Govor narodnog poslanika Suljage Vajzovića iz Rogatice u bosanskom saboru

obradio: Velija Palo

Govor narodnog poslanika Suljage Vajzovića iz Rogatice u bosanskom saboru

(objavljeno 25. marta 1911.)

 

Visoki sabore! Prošle godine, kad je bila rasprava o proračunu primila je vlada naš ključ, po kome će dijeliti za bogoštovje i nastavu pojedinim konfesijama. Ovaj ključ iako je principijelno primljen od strane vlade i sabora još nije u stvari proveden. Da imam pravo, što ovo rekoh, ja ću to malo kasnije i dokazati. Istina ja se s ovim ključem ne mogu da složim, jer po mom mišljenju, ne bi trebalo za ovu stvar, da bude mjerilo broj stanovnika različitih konfesija i vjera nego bi trebalo i moralo biti mjerilo cifre, koliko koja konfesija daje za pokriće budžeta.

Srazmjerno koliko daš treba i da primiš! Kad bi se sa ovim mojim mišljenjem slagala sva gospoda poslanici opet se ovaj ključ za danas ne bi mogao provesti, jer vlada nema tačnih podataka, koliko koja konfesija daje za pokriće budžeta. Kada se već u nas sve prema konfesiji radi, onda bi bila dužnost vlade, da nama sve podatke pribavi, pa da mi stvorimo zaključak, da se po njemu stvori novi ključ.

Mi muslimani danas po sadašnjem ključu dobivamo za bogoštovje 247.403 K, a za nastavu 281.364 K. Istina, ove su cifre pravo po sadašnjem ključu odmjerene, ali njih vlada  pravo ne daje. Ako se malo dublje u proračun pogleda vidjeće se odmah, da nas je vlada i ovdje čopnula za gotovo 100.000 K. I iz ove stavke daje u one svrhe, što bi ona sama morala izdržavati – a ne mi koji inače malo dobivamo prema davanju za pokriće budžeta.

Malo je bilo zemaljskoj vladi što je nas muslimane gulila 32 godine! Po njenom računu za bogoštovje i nastavu oko 8.000.000 K, a po mom oko 17.000.000.koje bi joj trebalo, a bila joj je dužnost da ovu svotu nama postepeno povrati pa da onda kažemo: zbilja vlada je pravo po ključu podijelila. (Prigovaranje) Ja ne govorim protiv vas nego onima, kojima je oduzeta. Još prošle godine neki od muslimanski poslanika upozorio na onu stavku ”mirovine od milosti za muslimanske vjerske službenike svotu od 14.000K”. Ova svota daje se samo jednom čovjeku, koji nikad nista dobra nije učinio za naš element, nego je sav njegov rad bio jednostavno izvršavanje vladinih naredaba. (Glas: Azabagić!) I to je taj, koji guli sa naših leđa tu svotu, bivši reis-ulema Azabagić, pa vlada nije to uzela u obzir nego je još i ove godine obteretila nas muslimane sa još jednom svotom od 3200 K i tu svotu daje poznatom reakcionarcu, najvećem protivniku islamskog napretka hadži Šakir ef. Pandži.

To je samim njima dvojici 17.200 K. (poslanik Šćepan Grđić: Predložite da im to brišemo, pa ćemo odmah glasati. Imate s mjesta većinu!).

Mi smo tražili prošle godine, da se ova svota ne uzima od nas, nego, ako hoće vlada, da njima daje penzije, neka im sama daje pa mjesto da našu opravdanu želju ispuni, ona nas još tereti sa Pandžinom penzijom od 3200K. Mi imademo danas svoje vjersku i prosvjetnu autonomiju, svoj vakufsko-mearifski sabor, kojemu spada u kompetenciju dijeliti penzije našem sveštenstvu, pa bi vlada morala i trebala, upravo bi bila njezina dužnost, da ovu svotu dade na raspolaganje našem vakufskom saboru, da nju po svojoj uviđavnosti podijeli ljudima, koji je zaista zaslužuju. (Posl. Matija Popović: Ne da vlada svojih prišipetlji!). Ako vlada ove naše subvencije dijeli po svome ćeifu, ona će uvijek svoje subvencije podijeliti samo ljudima koji su smetali napretku a mi muslimani i Srbi nećemo dobiti ništa, nećemo od toga imati nikakve korisiti. Osim ovih 17.200K koje je vlada od nas muslimana oduzela i dala dvojici najprezrenijih muslimana u Bosni i Hercegovini, ima još za 6 okružnih muftija 24.000K na 6 tajnika njihovih 9600K, kirije, pisarničkih troškova i ostalih troškova muftija 7400K što čini sa gore spomenutom svotom ukupno 58.000K. Ove muftije i njihovi tajnici još nijesu ni imenovani, a bog zna kada i ko će se imenovati. Pogleda li se na rad našeg Rijaseta, još dugo se neće imenovati tako, da će sav novac ostati u vladinoj kasi, da vlada s njim upravlja i radi šta hoće. Vlada bi ovaj novac, ako hoće da ključ provede, morala dati našoj autonomnoj vakufskoj upravi, pa da ova s njime upravlja po svojoj uviđavnosti. Ja sam uvjeren, da smo svi u tome složni, da se ova svota dostavi našoj vakufsko-autonomnoj upravi i da će vakufsko-mearifski sabor ovu svotu potrošiti u one ciljeve za koje je zaista i potrebno! Hoće li to vlada učiniti s tim parama, u to ja moram posumnjati, jer se zaista traži i u jajetu dlaka, da se gleda i najsitnija stvar, samo da se opet koja para od nas muslimana čopne, a da se može opet reći: ”dijeli se po ključu, kojeg ste vi baš ovdje donijeli!”. Visoki sabore! Biću slobodan još malo o dosadašnjim vladinim muftijama progovoriti. Vlada je nama imenovala muftije, koje je ona htjela i to s godišnjom plaćom 2200K, a katoličkim biskupima i pravoslavnim mitropolitima davala je do 12.000K. Za tu malu plaću naravski da se sposoban čovjek nije htio ni primiti, a nije ih vlada ni tražila. Valjda nije htjela da nađe muftije, koji su svršili vjersku i svjetsku akademsku naobrazbu pa da i njima dade plaću ne od 12, nego makar 8 ili 10.000K. I da mogu sa svojim kolegama usporedo i u znanju stati i muslimanski narod podići na prosvjetnom polju, a ovako obrazovani bi ljudi jedini mogli i bili spremni to učiniti. Visoki sabore! Za to je baš narod naš izosta od prosvjete i od svjetske izobrazbe mimo sve vjere u našoj domovini, jer naši neki vjerski svještenici su odvraćali naš narod od svjetske nauke, mjesto da su bile muftije vjerski i svjetski naobraženi ljudi i da su više puta zašli po svome okružju u naš narod, da ga pomognu i da mu pokažu, što je svjetska nauka. Uvjeren sam, da bi bilo više svršenih akademičara muslimana, nego sviju drugih konfesija u cijeloj našoj domovini, a nebi bilo potrebno dobavljati svršene ljude iz Monarhije, kao što je to danas nužno; za to mi muslimani najbolje osjećamo njihovu nespremnost.

Ako bog da, pa dođe vrijeme, da mognemo popuniti ove muftijske stolice sa ljudima, koji su svršili vjersku i svjetsku naobrazbu, uvjeren sam, da će biti cijela visoka kuća složna, da im damo veću plaću nego što danas uzivaju.

Kad sam već kod muftija, imam još nešto napomenuti, a to je gradnja uredovnih palača. I ovdje je zemaljska uprava postupala s nama muslimanima po svom starom običaju, jer sigurno računa, da smo mi i danas pastorčad. (Posl. Simo Eraković: To je, što ne znate, hoćete li ovdje ostati ili ići!) Mi ćemo ostati ovdje i do zadnje se kapi krvi boriti. Čuvali smo našu zemlju 500 godina, a čuvaćemo i hiljade godina! (Pljesak) Ako su neki zašli po našoj domovini te agitiraju i dižu muslimane na seobu, mi ćemo zaustaviti koliko god možemo, a ove siromašne, koji su otišli, opet ćemo vratiti u našu domovinu. (Posl. Simo Eraković: Mnogo vi govorite. Manje govorite a više radite).

I ako je zemaljska uprava gotovo svim katoličkim biskupima i pravoslavnim mitropolitima napravila uredovne stanove, a za nas muslimane  nije se ni pobrinula, nego nam računa i na kirije za muftijske stanove svotu od 7400K, nego joj je tek sada na um palo poslije 32 godine upravljanja da nam pravi rijatsku palaču.

Kada će se i druge palače kao i ostalim vjerama davati, ovo je pitanje sigurno vlada ostavila za bolja vremena.

Vlada se pobrinula i napravila katolicima i pravoslavnim škole, u kojima se njihovo sveštenstvo vjerski i svjetski usavršava, a mi muslimani joj nijesmo ni na um pali, samo je napravila mekteb – nuvab gdje sebi podgaja činovnike.

Gospodo moja, poznato je svima vama, da je sveštenstvo jedan od glavnih faktora u prosvjetnom narodnom podizanju i da je vlada htjela, da se i mi muslimani na prosvjetnom polju podignemo, ona bi nam otvaranjem ovakove jedne škole odgojila takove sve sveštenike, koji ne bi na put stajali prosvjeti, nego s njom zajedno naprijed išli.

Poznato je visokoj kući, da mi nijesmo imali ni vjerske autonomije do pred dvije godine, nego je vlada sa našim vakufima, mektebima i medresama upravljala kako je ona htjela.   

Kad je upravljala i kad joj je na srcu ležala sreća i napredak našega elementa, zašto nije kao jedna moderna uprava za naše pare od naših vakufa uredila mektebe i medrese tako, kako bi naša mladež vjersku i svjetsku naobrazbu mogla steći, kao što je i za druge konfesije to učinila. Ova vlada nije htjela učiniti, nego nas je još 20 godina unatrag bacila sa onim njezinim ljudima, koji su bili i na kormilu i desna ruka. Kad im je već na um palo, da nam otvaraju iptidaije i da na nekim mjestima na narod udare namet, što bar te iptiadije nisu uredili, da se u njima usavrši potpuno svjetska početna nastava, ako ne za 4, ono bar za 5 godina. (Glas: Nijeste ni vi za to ništa učinili). Mi nijesmo za to ništa uradili, jer nijesmo u ovo 30 godina u svojim školama ništa mogli raditi, a danas imamo vjersko-prosvjetnu autonomiju i danas ćemo raditi. (Glas: Vi se nekako ponašate kao neki privrednik). To vi tako mislite.

Predsjednik zvoni: Gospodine poslaniče nemojte smetati govornika! (Glas: On ga ne smeta, on njega smao oštri).

Poslanik Suljaga Vajzović nastavlja: još mi jedna mala neznatna stvar zapela za oči, neznatna i mala za naše bogoštovje, ali vrlo interesantna za politiku naše uprave.

Nas muslimana imade 600.000 u Bosni I Hercegovini, a za bogoštovlje dobivamo 243.403 krune, a po ovome ne dolazi ni po 40 helera sa glave na glavu. Grkokatolika, bosanskih kolonista, imade 6000 a dobivaju 15.000 kruna, sa glave na glavu 2K 50h.

Domaćih Jevreja ima dva put više, nego tih kolonista, a dobivaju tri puta manje nego bosanske koloniste. Domaći Jevreji dobivaju samo 4370K za bogoštovje, a za nastavu ni jednog helera.

Ja u ovome svemu vidim ono starinsko vladino načelo po kojem vlada upravlja za 32 godine, a to je načelo: Pomozi bratu strancu a ostavi i upropasti domaćeg sina!

Visoki sabore! Preći ću sada na nastavu, gdje se je vlada i ovdje pokazala i počela otkidati od ove svote, koja je čisto određena za našu nastavu, a davati je za ono, što bi ona sama morala izdržavati, te je i ovdje nama muslimanima krivo učinila.

Mi imademo 7 ruždija, koji među našem narodom nose ovo ime, a za pravo se zovu osnovne škole. Sve narodne osnovne škole izdržavaju se iz naročite stavke budžeta, a pojedine i same općine, samo ovo naših 7 osnovnih škola-ruždija, u kojima je nastavni plan isti kao i u osnovnim školama, izdržavaju se iz naših sredstava, valjda za to što ih sami muslimani polaze.

Vlada je i ovdje od nas odgulila ništa manje nego 80.142.K i da opet bude vuk sit i ovce na miru i da se može reći: dijeli se po ključu – eto ona je našla neki mali izlaz t.j. da su sve škole samo muslimanske i da ih ona izdržava iz one svote koja je određena za našu nastavu.

Kad ne bi bilo ovih ruždija nikako, kada ne bi bilo ove stavke za vjersku nastavu nikako, zar ne bi morala vlada, zar joj ne bi bila dužnost, da u svih 6 okružnih mjesta osnuje po jednu školu, u koju bi, recimo, išla sama muslimanska djeca. Zar joj to ne bi bila dužnost, ako joj leži na srcu prosvjetno podizanje našeg elementa.

Da joj ne leži na srcu prosvjeta našeg elementa, to vjerujem, jer su ruždije i prije okupacije gotovo u svima većim mjestima naše domovine postojale, koje su i nemuslimanska djeca pohađala te i danas ima ljudi nemuslimana koji su te ruždije svršili i iste te sve ruždije bile su i prije okupacije na teret državnog budžeta. Kao dokaz za ovo, što sada navedoh spomenuću nekoliko mjesta gdje su te ruždije bile kao: Rogatica, Foča, Visoko, Čajniče itd. Građanstvo ovih mjesta molilo je vladu, da im te ruždije i nadalje ostavi, ali im vlada nije htjela zadovoljiti. Da je vladi na srcu bilo naše prosvjetno podizanje, ona bi one sve ruždije ostavila i po drugim mjestima otvarala, pa iste postepeno reorganizovala i uvela u njih modernu nastavu, kao što je to učinila u ovih 7 današnjih ruždija. To vlada nije htjela učiniti, nego je jednom naredbom sve stare ruždije zatvorila. I opet nam je ona iza leđa otkinula malo prije pomenutu svotu. Zašto to nije učinila i drugim konfesijama, kad imade škola, koje pohađaju samo katolička ili pravoslavna djeca? (Posl. Šćepan Grđic: Takovih nema, osim ako ih mi uzdržavamo!). Pričekajte, sad ću vam ja pokazati. U vas imade 3 više djevojačke škole, gdje nema ni jedne muslimanke, pa opet vladi nije palo na pamet da troškom od 243.348K optereti optereti vjersku nastavu onih konfesija, čija djeca pohađaju te škole, kao što je s nama učinila. Što je vlada učinila sa ruždijama, učinila je i sa islamskom ženskom školom u Sarajevu sa troškom od 25.770K, premda je u prošloj sesiji …………. i jednoglasno je usvojila, da se ova škola izdržava na teret državnog budžeta, ipak se vlada nije držala te rezolucije, nego je i to svalila na našu vjersku nastavu.

Isto je to vlada učinila sa ženskom osnovnom školom u Brodu sa troškom od 1790K. U opće gdje god je mogla što god od nas muslimana čopnuti, to je i učinila, pa opet kaže: ”Mi smo uvažili vašu rezoluciju i mi dijelimo za bogoštovje i nastavu po ključu, kako ste vi ovdje htjeli”.

Visoki sabore, Svak može vidjeti, da toga ključa nema ni danas za nas muslimane, nego nam se daju mrvice i onoliko, koliko je vladi po ćeifu. Ja se čudim, kako su mogla gospoda tako s nama postupati. Ja ću se jošsa nekoliko riječi osvrnuti na našu nastavu.

S proračunom u ruci, dokazaću, da se s nama muslimanima postupa isto tako žalosno, kao što se je prije postupalo. Među 9 školskih nadzornika ne nalazi se ni jedno mjesto, koje bi bio musliman zauzeo, premda imade muslimana sa građanskim ispitom tj. sa istom spremom koju imaju današnji nadzornici, a isto tako se zapostavljaju muslimani u školskom odsjeku te u zemaljskoj vladi. Kroz 32 godine nema ni jednog muslimana u tom odsjeku.

Visoki sabore! Taj se isti slučaj zbiva i sa školskim upraviteljima. Narodnih osnovnih škola ima 339, a muslimana upravitelja svega 27, premda među učiteljskim staležom ima priličan broj muslimana, jer je poznato, da nas nigdje toliko nema, koliko baš u ovoj struci. Ovaj je isti slučaj našega zapostavljanja i u učiteljskoj školi u Sarajevu. U učiteljskoj školi u Sarajevu ima jedan učitelj pravoslavnog crkvenog pjevanja sa plaćom od 3700K, jedan pravoslavni vjeroučitelj sa plaćom od 3200K jedan katolički vjeroučitelj sa plaćom i doplatkom od 4000K, a sva su trojica u devetom razredu, dakle na katoličke i pravoslavne vjeroučitelje troši se na učiteljskoj školi 10.900K, dok muslimanski vjeroučitelj dobiva samo 800K i to nagrade. Kako je na učiteljskoj školi sa vjeroučiteljima, tako je i na  svim srednjim školama.

Eto to je, visoki sabore, pravda i taj ključ, kojim se naša uprava toliko hvali i govori, kako naše rezolucije usvaja.

Na trgovačke škole u Bosni i Hercegovini troši se 279.360K. Mi smo svi u budžetnom odboru bili za tu svotu, i izrazili smo želju, da se u Sarajevu osnuje trgovačka akademija pa se nadam, da će vlada izaći u susret našoj želji tim prije, što se u nas trgovina sve više širi.

Ova trgovačka akademija bila bi od velike važnosti naročito za nas domaće trgovce, jer bi s višim trgovačkim znanjem mogli da vodimo uspješnu konkurenciju stranoj trgovini, koja sve više navaljuje u našu domovinu.

Gospodo, sada ću preći na najcrnju sliku naše uprave, a to su osnovne škole kojih danas ima u čitavoj domovini 339 među 2 miliona naroda. To je vrlo žalosno!

Ako je ležalo na srcu ovoj upravi dobro ovog naroda, trebala je, da ona bar iz početka podiže 40-50 osnovnih škola pa da mjesto 339 imademo danas 1500 škola. Ovih 339 škola, koje postoje, pravljene su u mjestima, gdje su sami nemuslimani. Kao primjer uzeću dva do tri kotara. Kotar Rogatica ima 38.000 stanovnika, većinom muslimana, a u cijelom kotaru nema ni jedne osnovne škole. (Posl. Simo Eraković: Jesu li vam nudili da se naprave?). Za to nijesam nikada znao, ni čuo. To je isti slučaj u fočanskom, sarajevskom, čajničkom, višegradskom i visočkom kotaru. Ja ovo sve ne mogu drugčije da protumačim, nego da vlada nije podigla škole radi toga u ovim kotarevima, što u njima muslimani žive. O tom sam potpuno uvjeren. Ovo, što sam rekao, imadem dovoljno razloga.Vlada je votirala za ovu godinu za 18 novih osnovnih škola svotu od 370.000K. Od ovih novih škola nije votirala ni jednu za kotare, gdje ih do danas nije bilo. Kad nije prije htjela, da se prave škole, trebala je bar ove godine da votira, da se napravi 60-80 narodnih osnovnih škola. Svakom je, gospodo poslanici poznato, kakav je naš svijet u širokim slojevima indiferentan prema školi. Škole ne smiju narodu biti ni malo na teret, jer ako hoćemo pravo narodno kulturno podizanje moraju mu se pružiti sva sredstva školovanja besplatno, da on ne plati ni jednog helera, pa da šalje svoj ………………….. odmah će se pokazati drugi uspjeh. Danas vlada treba da otvara nove škole onim vjerama, kojima do sada nije otvarala i da ih isporedi s onim konfesijama, kojima je otvarala. (Posl. Đuro Džamonja: Pa da ostanu prazne?) Neće, Đuro, ostati prazne škole, toga se nemoj bojati! Ako su muslimani otišli, oni će se vratiti u domovinu natrag, dapače i oni, koji su se odselili prije 20 i 30 godina. (Posl. Đuro Džamonja: Da bog da se vratili). (Posl. Simo Eraković: Čudno proričeš!) To, godpodo, hoću da reknem, da ne treba naš narod pitati, hoće li škole ili ne, kao što je to do sada bilo. Međutim je u naše uprave do sad sasvim drugčije bilo. Gradila je škole, gdje je narod obećao materijal i dao potpore u novcu za škole. Udarila je osim toga i neki prirez na škole kao što je to slučaj u selu Mioču (kot. Višegrad). Tih slučajeva imade i više. Mi imademo, gospodo, toliko prireza, da ih covjek ne može ni nabrojiti, pod njima narod kuka i propada, na nje se tuži i jadikuje. Zašto, gospodo, pokraj svih tih prireza udarati prirez i na škole.

Ako hoćemo, gospodo, narodu podignuti škole, dajte im škole bez tereta i otvarajte ih ondje, gdje su faktično i potrebne.

Gospodo, malo imadem još nešto da reknem, a to je dijeljenje štipendija. Zemaljska je vlada i ove godine nama muslimanima uskratila jednu svotu novca kod podjeljivanja štipendija. I to na višim školama i drugim naučnim zavodima izvan Bosne i Hercegovine za 2027K, 262K na gimnazijama, na učiteljskoj školi 995K, na šumarskoj skoli 24K, na tehničko-stručnoj školi 150K. To ukupno čini 3273K. Na ovom mjestu najenergicnije tražim od zemaljske vlade, da tu nepravdu nama muslimanima ove godine, a ako to nije moguće, bar iduće godine popravi.

Gospodo moja, i ako sam naveo ovolike nepravde, koje su nama muslimanima učinjene od strane vlade, ipak je izjava g. odjelnog predstojnika barona Pitnera išla donekle u susret željama i zahtjevima budžetskog odbora. N.pr. mi muslimani dobićemoza ovu godinu za bogoštovje 146.863K, za nastavu 186.832K, a to je sve ukupno 333.595K. To je višak kada se odbiju svi izdaci. Od ove svote nijesmo mi muslimani za 30 godina imali niti jednog helera. Sad ćemo tu svotu novca dobiti, tj. naša autonomna vjerska uprava.

Radi toga ću ja za ovaj proračun glasati po predlogu budžetskog odbora