Hasan Kikić, ljubavna priča

Hasan Kikić, bosanskohercegovački književnik, pisao poeziju i prozu, rođen je u Gradačcu 20.08.1905.  godine u porodici školskog podvornika Hase Kikića i Munire Đulbegovićeve, kćeri iz osiromašene begovske kuće, poginuo je 6.05.1942. godine kod sela Rapta, na planini Čemernici.

Učiteljsku školu je pohađao u  Derventi i Zagrebu i radio kao učitelj u Pašinom Konaku  (Hajderovići) u okolini Zavidovića, Rogatici, Gornjem Sjeničaku  u okolini Vrginmosta  i Pisarovini u Hrvatskoj. Pravni fakultet pohađao i završio u Beogradu. 1937. godine sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokrenuo u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi.

Anka Kikič Jovanović

Za vremene boravka u Rogatici od 1928.-1932. godine Hasan je aktivno učestvovao u kulturnom životu Rogatice. Od 1929. do 1932. godine je formirao i vodio hor “Prijatelji”.U Rogatici Hasan upoznaje Anku Jovanović, također učiteljicu, kćerku iz ugledne rogatičke građanske porodice. Ljubav između muslimana i pravoslavke u ono je vrijeme u malim i zatvorenim bosanskim čaršijama bila ravna skandalu, koji bi se zatim pretvarao u legendu, koja će se prenositi s koljena na koljeno i izazivati niz različitih emocija u onih do kojih legenda dopre: prezir, strah i divljenje. Ili različito temperirani spoj svega toga. Sa Ankom se ženi 1932.godine. Ankini su bili zgroženi, kao i Hasanovi. Mladih se odrekla rodbina i s jedne i s druge strane, a on je mudro procijenio da im je najpametnije da idu iz Bosne. U strahu da on i supruga ne budu žrtve nasilja, Kikić je bio primoran tražiti premještaj u Hrvatsku. 

Od 1929. do 1932. godine u Rogatici je djelovao hor “Prijatelji”, koji je formirao i vodio Hasan Kikić

Poslije Kikićeve smrti, Anka je došla u Gradačac i putem antifašističkog fronta žena, aktivno učestvovala u borbi protiv fašizma, Poslije rata, Anka se preselila u Sarajevo. Tu je ostala sve do pred početak posljednjeg rata kada se, kao iznemogla i onemoćala preselila kod sina Zlatka u Beograd, koji je već duži niz godina tamo živio i radio. Kod njega je i umrla.

 Pisma su upućena Hamidu Dizdaru i pisana tintom, sa datumima slanja 18. i 19. ?., iz Rogatice
ZAVIČAJNA ZBIRKA BIBLIOTEKE GRADA SARAJEVA
ZBIRKA RUKOPISA HASANA KIKIĆA