Ljun

Ljun

autor: Mirsad Durmišević

 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst

Brdo Ljun se nalazi u neposrednoj blizini grada Rogatice, na sjeverozapadnom obodu rogatičke kotline i svojim strmim padinama na istoku gotovo se spušta u sami centar grada. Na jugu, strmim  i kamenitim padinamaa spušta se u Dolove koji ga odvajaju od Vijenca (757 metara), a zapadnim padinama se blago spušta u  Ravne Dolove koje ga odvajaju od Močila. Ljun ima dinarski pravac pružanja, sjeverozapad-jugoistok, a širi prostor oko njega čini prostrana i rasčlanjena krečnjačka površ oko 1000 metara nadmorske visine. 

Duž jugozapadne strane rogatičke kotline se pruža rasjed koji ide krečnjačkim padinama Ljuna (872 m) i Grada (897 m).  Dalje na sjeverozapadu se nadovezuje padina i krečnjačka kosa Oble Glave (831 m), Sredarice(952 m) i Zmijnice (967 m),  Duž ovog rasjeda spuštena je rogatička kotlina početkom gornjeg oligocena. Nakon spuštanja kotline dolazi do formiranja jezerskog basena i taloženja jezerskih sedimenata u vrlo živom ritmu, što se vidi iz prilično moćnih naslaga jednorodnih piješčara i glinovitih i pločastih laporaca. Voda ovog jezera ležala je na prostoru koji danas ograničava 800-ta izohipsa. Povlačenjem jezerske vode dolazi i do obrazovanja  klisuraste doline (epigenije) Rakitnice uzvodno od Plješevice i nizvodno od Zaganovića. Kasnije su snešeni mekši jezerski talozi. Poslije jezerske faze u ovoj kotlini su se desila veća pomjeranja zemljišta. Padinske dijelove Ljuna sa juga, istoka i sjevera obilježavaju raznovrsne erozione i akumulacione reljefne forme. Erozione predstavljeju točila, jaruge i vododerine, dok akumulacijske oblike čine sipari, proluvijalni i deluvijalni nanosi koji se nalaze na kontaktu padina sa rogatičkom kotlinom. 

Stijene koje grade Ljun  su pretežno gornjetrijaske krečnjačke tvorevine predstavljene, uglavnom krčnjacima anizijske i ladinske starosti, koji se odlikuju pukotinskom krškom poroznošću. Krastifikacija je dosta duboka, pa su se površinske vode prenijele u krško podzemlje. Na više mijesta zastupljeni su dijabaz-rožnjaci i druge srodne stijene naročito jugozapadno od ove krečnjačke grede (rasjeda). U dijabaz-rožnjacima su usječene kraće doline koje rasčlanjuju ovu nekadašnju površ. Po krečnjacima leži tanji sloj crvenice, a bliže obodu rogatičke kotline, u jezerski naslagama preovladavaju crvenkasta pjeskovita glina.

Izvor Toplik

Na dodiru krečnjaka  i dijabaz-rožnjaca na jugoistočnim padinama Ljuna je izvor Toplik koji izvire u samoj Rogatici. Vrelo izbija iz pukotine u stijeni iznad kojeg se se diže strmi, gotovo okomiti krečnjački odsjek, visok 6-7 metara. Tokom godine vrelo ima ujednačen proticaj i temperatu vode od 13 do 17°C. Toplik je najvjerovatnije otoka podzemnog toka koji je ranije tekao površinski što se može vidjeti posmatrajući dolinu koju je on nekad izgradio (Dolovi, Ravni Dolovi). Osim Toplika, sa istočne padine Ljuna bilo je još nekoliko manjih  izvora, kao što su: Kadinovac, na putu za Dolove i Hrid, u Poljunu izvor iznad imanja Kokota i izvor ispod Zečije pećine i Knežak na Živaljevini,  U Poljunu i Živaljevini bilo je više bunara koji su u zadnje vrijeme većinom zatrpani.

Kadinovac na Topliku

Izvor Knežak na Živaljevini

Ispod samog vrha Ljuna, na malom proplanku, okruženom većinom hrastovom šumom iskopan je bunar, vjerovatno u Drugom svjetskom ratu za potrebe vojnika koji su čuvali položaje u okolini. Bunar je ozidan kamenom i ako je dosta plitak (oko 2 metra) u njemu je bilo uvjek vode, čak i u najtoplijim ljetnim danima. To je bilo omiljeno izletište Rogatičana, posebno sa Toplika i Poljuna  gdje se dolaziloi ljeti i zimi a posebno na nezaboravne prvomajske uranke. Polazilo se u ranim jutarnjim satima sa punim ruksacima hrane, pića... Do vrha Ljuna se nije bilo nimalo lahko popeti, jer je trebalo i do sat pješačiti uz Klisku stijenu i Malicu dosta strmim usponom, uskom stazom, kroz gustu borovu i jelovu šumu koju su zasadile pedesetrih i šesdesetih godina učenici i gorani. Šuma prekriva velik dio južnih i istočnih padina Ljuna, gotovo do samog vrha. Kad bi umorni došli na proplanak ispod vrha Ljuna odmah bi očistili bunar od  istruhlog lišća, zapalili vatru i krenula bi pjesma. 

Bunar na Ljunu

Prvomajski uranak nekad

Po pričama starijih ljudi ako bi došao neko kod bunara  ko je u životu dosta griješio voda u bunaru nestane kao da je nikad nije bilo! Kad bi otišao “grešnik”, voda bi se ponovo povratila u bunar.  Zato nije mogao svako čistiti bunar, samo odabrani, čestiti i pošteni  ljudi sa Toplika i Poljuna. Jer kad oni očiste bunar voda se brže povrati. U bunar se bacao i metalni novac. Vjeruje se da darivanje bunara donosi sreću. Novac je bio namjenjem  onima koji su čistili bunar, ali su oni ipak nakon čišćenja vraćali novac natrag u bunar.

Tranšei oko kote Ljun (872 m) iz Drugog svjetskog rata

Oko kote Grad (895 metara) vide se ostaci masivnog suhozida kružnog oblika. Vjerovatno se radi o nekoj staroj gradini jer  i sam naziv oronima (kote) to potvrđuje!  Između ove kote i kote Ljun nalazi se prevoj (sedlo) Gudelj preko kojeg je nekad prolazio put (staza) koji je povezivao Rogaticu, preko Živaljevine sa Vragolovima i okolnim selima.

Stećci otkriveni u martu 2016. godine koji su bili zatrpani u lišće i obrasli u mahovinu. Do sada ovi stećci nisu bili nigdje evidentirani.

Pogled na Ljun sa Ptičijaka.  
Gradom Rogaticom dominira Ljun   koji se iz rogatičke kotline  izdiže za oko 350 metara (dok mu je nadmorska visina 872 metra)

Pogled na Ljun sa Hrida

Naš Rogatičanin, iz sela Rakitnice dr. Ibrahim Pašić u svojoj knjizi Predslavenski korijeni Bošnjaka, knjiga I o porijeklu imena Ljun piše: