30. 12. 2011.

MUSLIMANSKA IMENA I NJIHOVO ZNACENJE


  http://www.knjigaimena.com/
MUSKA IMENA

A
Abdullah (ar) Allahov rob
Abdul 'Adl (ar) rob Pravednog
Abdul 'Ahad (ar) rob Jednog Jedinog
Abdul 'Akhir (ar) rob Onog koji ce biti zadnji
Abdul Alim (ar) - rob Sveznanog
Abdul Aziz (ar) - rob Mocnog
Abdul Aval (ar ) - rob Onog koji je prvi
Abdul 'Ba'deie (ar) - rob Vjecnog
Abdul Badi' - isto ko i gore
Abdul Badee - isto -
Abdul Baa'sit (ar) - rob Onoga koji u izobilju dijeli svoje darove
Abdul Baatin{ar} - rob Skrivenog
Abdul Fattah (ar) - rob Onoga koji otvara vrata dobra i srece
Abdul Ghani (ar) - rob Imucnog
Abdul Ghaffar (ar) - rob Onoga koji mnogo prasta
Abdul Hadi (ar) rob Onog koji upucuje
Abdul Hayy(ar) - rob vjecito zivog
Abdul Halim (ar) - rob Dobrocudnog
Abdul Hak (ar) - rob Istinitog , Pravdnog
Abdul Hamid (ar) - rob Hvaljenog
Abdul Qadir (ar) - rob Mocnog
Abdul Quduz (ar) rob Svetog
Abdul Kerim (ar) - rob Plemenitog
Abdul Qavi (ar) Rob Neovisnog
Abdul Kabir (ar ) rob Onoga koji je o svemu informisan
Abdul Medzid (ar) - rob Casnog, Plemenitog, Slavnog
Abdul Melik(ar) - rob Gospodara
Abdul Mummin (ar) - rob Onoga koji daje sigurnost
Abdul Muheimin (ar ) rob Onog koji stiti
Abdul Muktadir (ar ) rob onog koji sve moze
Abdul Muhsi (ar) rob Onoga kod kojeg cemo polagati racun
Abdul Vehab (ar) - rob Onoga koji mnogo dariva
Abdul Vahid (ar) - rob Jedinog
Abdul Vakil (ar) rob Povjerljivog
Abdul Vadud (ar) rob Voljenog
Abdur Rabb(ar) - rob Boga
Abdur Rahman (ar) - rob Blagoga
Abdu Razak (ar) - rob Onog koji daje nafaku
Abdul Semed (ar) - rob Onoga na koga se svak obraca
Abdu Selam (ar) - rob Onoga koji je cist od svake mane i ogranicenja
Abdul Sabur (ar) - rob Onoga koji je najstrpljiviji
Abdul Sami' (ar) rob Onog koji sve cuje
Adnan (ar) ime legendarnog praoca Arapa
Ahmed (ar) pohvaljeni
Abrar (ar) cisti
Adem (ar ) prvi poslanik (aleihi waselem)
'Adil (ar) pravedni
'Amrullah (ar) Allahova naredba
'Asadullah (ar) Allahov poklon
'Atallah (ar) Allahov lav
B

Basil (ar)hrabri
Bakr (ar) prvo rodzeni
Bilal (ar) osvjezujuci
Burhan (ar) (dokaz)
Besim (ar) nasmjeseni
Bari (ar) neduzni
Benjamin (ar) Profita jusufa (aleihi waselam) mladzi brat
D, Dj,

Dalil (ar)uputa
Dani (ar) bliski
Daris (ar) ucenik
Dulamah (ar) visoki i crni
Dyab (ar) cuvar
Davud (ar )profit (aleihi wa selam)
Dzedallah (ar) Allahova velikodusnost
Dzadil -Hak (ar) onaj koji prati istinu
Dzalil (ar) sposobni
Dzasir (ar) jaki
Dzasur (ar) hrabri
Dzulaibib (ar)jedan od ashaba
Dzunaid (ar) vojnik
E

EBUBEKIR (ar) - otac Bekrov
EDBER (ar) - najcvrsci, najsnazniji, jedar
EDHEM (ar.) - crn, vran, crnkast
EDIB (ar.) - odgojen, vaspitan, uljudan, obrazovan
EDIN (ar) - vjera, religija, autoritet
EJUB (star.Hebr.) - koji se kaje, progonjen
EKREM (ar) - najplemenitiji, najpostovaniji, najugledniji
ELMEDIN (ar) - gradanin, kulturan; vjeri odan
ELVEDIN (ar) - dar, poklon, dobrocinstvo vjere
EMANULAH (ar) - Bozija milost, sigurnost
EMIN (ar) - vjeran, miran, siguran, pouzdan, cestit
EMIR (ar) - zapovjednik, princ, vladar
ENES (ar) - druzevan, prijazan, ljubazan
ENIS (ar) - drug, prijatelj
ENsar (ar) - pomagaci
ENVER (ar) - lijep, sjajan, blistav, jasan
ESAD (ar) - najsretniji, najuspjesniji
ESREF (ar) - najugledniji
ESVED (ar) - crn, tamnoputan
EZHER (ar) - covjek blistava lica
EZIB (ar) - visok , vitak
F
FADIL, FAZLIJA (ar) - izvrstan, odlican, zasluzan, istaknut
FAHIM (ar) - koji razumije-shvata
FAHIR, FAHRO, FAHRUDIN (ar) - ponosan, gord, hvalisav
FAHRET (ar) - ponos, slava, cast
FAIK (ar) - nadmocan, superioran
FARIS (ar) - jahac, konjanik, vitez
FARUK (ar) - koji zna razlikovati istinu od lazi
FEHAD (ar) - dreser, vlasnik geoparda
FEHIM (ar) - razuman, bistar
FEJSAL (ar) - sudac, vladar, britka sablja
FEJZO (ar) - Allahova milost, darezljivost
FERHAD (ar) - koji pobjedjuje, bistar
FERHAT (ar) - radost, veselje
FERID (ar) - posebno nadaren, jedinstven, neuporediv
FETAH (ar) - zavojevac, sudac
FIKRET (ar) - misao, ideja, pojam, utisak
FUAD (ar) - srce, um, razum, duh, dusa
G
GALIB (ar) - koji savladjuje, dominantan
GANIJA (ar) - bogat, imucan
H
HABIB (ar) - drag, voljen, ljubimac
HAFIZ (ar) - koji citav Kur`an zna napamet, zastitnik
HAIM (ar) - ludo zaljubljen
HAJDAR (ar) - lav
HAJRO, HAJRUDIN (ar) - dobrotvoran, izvrstan u vjeri, sreca vjere
HAKIJA (ar) - istinit, strog
HAKIM (ar) - sudac, guverner, odlucan
HALID (ar) - trajan, krepak, snazan, cio.
HALIL (ar) - vjeran prijatelj, srce, koplje, sablja
HALIM (ar) - blag, strpljiv, pazljiv, obazriv
HAMDIJA, HAMED (ar) - hvaljen, pohvaljen
HAMID (ar) - koji hvali i zahvaljuje
HAMZA (ar) - lav
HARIS (ar) - oprezan, budan, cuvar, nadzornik
HASAN (ar) - lijep, ljubak, krasan, izvrstan
HASIB (ar) - cijenjen, postovan, uvazen, ugledan
HASIM (ar) - onaj koji drobi, mrvi hljeb
HAZIM (ar) - odlucan, cvrst, energican
HAZIR (ar) - oprezan, budan
HIDAJET (ar) - pravi put
HIKMET (ar) - mudrost, filozofija
HILMIJA (ar) - blag, obazriv, strpljiv
HRUSTAN - vidi: Rustan
HUREM (per) - veseo, raspolozen
HUSEIN (ar) - ljepuskast, ljubak
HUSNIJA (ar) - lijep, izvrstan, dobar
HUSREF (Per) - vladar, car
I
IBRAHIM (ar) - otac naroda, mnostva
IBRISIM (tur) - svilen konac, svila
IBRO - vidi: Ibrahim
IDRIS (ar) - pronicatelj, apokalipticar
IFET (ar) - nevin, cedan
ILHAN (ar) - melodija, kompozicija
IRFAN (ar) - priznanje, znanje, spoznaja
IRHAD (ar) - cist, opran
ISA - ime B. poslanika
ISLAM (ar) - odanost, predanost; vjeri odan
ISMAIL (ar) - Bog cuje, uslisao je
ISMET (ar) - negrijesenje, ocuvanost, neporocnost, nevinost
IZET (ar) - moc, sila, ugled, utjecaj
IZUDIN (ar) - snaga, slava, ugled vjere
J

JAKUB (st.hebre) - onaj koji je vezan uz Boga
JASMIN (per) - Jasmin, mirisna biljka
JASAR (tur) - koji privredjuje
JUNUZ (st. hebr) - onaj koji rastuzuje, koji je tuzan
JUSUF (st. hebr) - ozalosceni, ucvjeljeni.
K

KABIR (ar) - velik, ogroman, vazan
KADIR (ar) - koji je sposoban
KADRIJA (ar) - sposoban, vrijedan, predodredjen
KAHRIMAN (per) - junak
KAPLAN (tur) - tigar
KASEM (ar) - zakletva, prisega
KASIM (ar) - djelitelj, rasporedjivac, planer
KEMAL (ar) - potpunost, savrsenost, zrelost
KENAN (ar) - skriven, zaklonjen, udobno smjesten
KERIM (ar) - plemenit, velikodusan, srdacan
KURT (tur) - vuk
L
LATIF (ar) - fin, njezan, blag
LEBIB (ar) - pametan
LUTFIJA, LUTVO (ar) - njeznost, finoca, dobrota
M
MADZID (ar) - slavan, pametan
MAHFUZ (ar) - zapamcen, sacuvan
MAHIR (ar) - vjest, okretan, spretan
MAHMUD (ar) - pohvaljen, hvale vrijedan
MAHSUD (ar) - onaj kome zavide
MAID (ar) - kojisenjise, povija, ljulja
MALIK (ar) - vlasnik, posjednik, imalac
MEHMED, MEHMEDALIJA (ar) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen
MUHAMED (ar) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen
MEMIJA, MEMO - vidi: Mehmed
MENSUR (ar) - pobjednicki, pobjedonosan
MERDAN (per) - hrabar, odvazan, plemenit
MERDZAN (ar) - crvena zlatva, korali, biseri
MERSAD (ar) - plemenit, osmatracnica
MERSUDIN (ar) - luka vjere
MESUD (ar) - sretan, blazen, uspjesan
MEVLUDIN (ar) - prijatelj, pomagac, pristalica
MIDHAT (ar) - pohvalno djelo, pohvala
MIHRAN (ar) - med, pcela
MIRALEM (ar) - zapovjednik na zemlji
MIRAT (ar) - ogledalo
MIRZA, MIRSAD (ar) - princ, pisar, sekretar, obrazovan
MIRSAD - vidi: Mersad
MUAMER (ar) - dugovjecan, koji dugo zivi
MUFID (ar) - koristan, unosan, probitacan
MUGDIM, MUKDIM (ar) - Hrabar, smion, poduzetan
MUFID (ar) - onaj koji se odaziva
MUHAMED (ar) slavljen, proslavljen
MUHAREM (ar) - zasticen, nepovrediv, sacuvan
MUHIDIN - vidi: Muhjidin
MUHJIDIN (ar) - preporoditelj, ozivljac vjere
MUHIB (ar) - koji voli, ljubitelj
MUHSIN (ar) - dobrocinitelj
MULAIM (ar) - podesan, zgodan, povoljan
MUMIN (ar) - vjernik
MUNEVER (ar) - sjajan, svetao, osvjetljen
MUNIB (ar) - pokajnik, koji se kaje
MUNIR (ar) - sjajan, svetao
MURAT (ar) - pozeljan, namjeravan, ono sto se zeli
MURADIF (ar) - partner, saputnik
MURIZ, MURIS (ar) - onaj koji nesto ostavlja u naslijedje
MUSA (st. hebr) - onaj koji pluta, po vodi
MUSAFIR (ar) - putnik, gost
MUSTAFA (ar) - odabran, odlikovan
MUVEDET (ar) - ljubav, naklonost
MUZAFER (ar) - koji uspijeva, pobjedonosan
N
NABIT (ar) - koji raste, mlad, svjez
NADIL (ar) - pobjednik
NADIM (ar) - pokajnik
NADIR (ar) - rijedak
NAFIZ (ar) - prodoran, djelotvoran
NAIL (ar) - dar, poklon, milost
NAIM (ar) - mekan, njezan
NAMIK (ar) - koji ukrasava, lijepo pise
NASER (ar) - pomagac, zastitnik
NASIF (ar) - sluga, posluzitelj
NASIRUDIN (ar) - pomagac za vjeru
NAZIF (ar) - cist, uredan
NAZIM (ar) - priredjivac, organizator, pisac
NAZMIJA (ar) - poetican, pjesnicki
NEDIM (ar) - prisni prijatelj
NEDZAD (ar) - spas, izbavljenje, sigurnost
NEDZIB (ar) - plemenitog roda
NEDZVET (ar) - sigurnost, sloboda
NEFIS (ar) - skup, dragocjen, trazen
NEHRUDIN (ar) - korito vjere
NERMIN (ar) - hrabar, junak, vitez
NESIB (ar) - sreca, sudbina
NESIM (ar) - povjetarac, vjetric
NEVZET (per) - novorodjence
NEVRES (per) - mlad, svjez
NEZIR (ar) - opominjac, opomena
NIHAD (ar) - karakter, narav, priroda
NIJAZ (perz) - Zelja, molba, obecanje, poklon
NURIJA, NURUDIN (ar) - svijetaoblistav
NUSRET (ar) - pomoc, pobjeda
O
OMER (ar) - etimologija nejasna, ime halife
ORHAN (tur) - car utvrdjenja
OSMAN (ar) - zmija, zmijce mladunce
R
RAGIB (ar) - koji zudi, cezne
RAHIM (ar) - koji je milostiv, sazaljiv
RAHMAN (ar) - premilostiv
RAIF (ar) - samilostan, blag, dobrocudan
RAMADAN (ar) - Ramazan
RAMIZ (ar) - okretan, figurativno se izrazava
RASIM (ar) - pisar, biljeznik, crtac
RASID (ar) - na pravome putu,pravovjeran, razborit
REDZEP (ar) - redzeb,(sedmi mjesec)
REDZA (ar) - nada, ocekivanje
REDZIB (ar) - koji uvazava-postuje
REFIK (ar) - pratilac, saputnik, prijatelj
REIF (ar) - milostiv, blag, dobrodusan
REJHAN (ar) - mirisna biljka
REMZIJA (ar) - figurativan, simbolican
RESAD (ar) - ispravnost, razboritost, spoznaja
RESUL (ar) - vjesnik, glasnik
REUF (ar) - milostan, saosjecajan, blag
REZAK (ar) - hranitelj, opskrbljivac
RIFAT (ar) - visok polozaj, visost
RIJAD (ar) - vjezbanje, treniranje
RIZVAN, RIZO (ar) - zadovoljstvo
RUSTEM (perz) - jak, snazan, korpulentan
RUZDIJA (ar)-razborit,pravilan,ispravan
S

SABAHUDIN (ar) - zora, osvit vjere
SABIR (ar) - postojan, strpljiv na nedace SABIT (ar) - cvrst, jak, stabilan
SABRIJA (ar) - strpljivost, suzdrzavanje
SADIK (ar) - iskren, istinit, vjeran
SADUDIN (ar) - sreca vjere
SADULAH (ar) - Bozija sreca
SADRUDIN (ar) - srce, srz vjere
SADZID (ar) - onaj koji se klanja, divi Bogu
SAFET (ar) - najbolji dio, elita, jezgro, srz, bit
SAHIB (ar) - kolega, prijatelj, vlasnik
SAID, SAJID, SAIT, SAJIT (ar) - gospodar, glavar, koji obecava srecu
SAKIB (ar) - prodoran, pronicav, ostar, cuven, poznat
SALIM, SALEM (ar) - zdrav, citav, potpun, pravilan
SALIH (ar) - dobar, cestit, uredan, bogobojazan
SALIM (ar) - zdrav
SAJCIN, SALKAN, SALKO - vidi: Salih
SAMID (ar) - cvrst, trajan, koji gorko drzi glavu
SAMED (ar) - prvak, koji podnosi glad i zedj
SAMIR (ar) - sagovornik, vecernji zabavljac, sijeldjija
SEAD (ar) - sreca, dobar predznak, uspjeh
SEDAD (ar) - ispravan, tacan
SEFER (ar) - put, putovanje, zora
SEID, SEJID (ar) - sretan, blazen, uspjesan
SEJDALIJA (ar) sastavljeno do Sejd i Alija
SEJFUDIN (ar) - mac vjere, sablja.
SEJFULAH (ar) - Bozija sablja
SELIM (ar) - zdrav, nepovrijedjen
SELMAN (ar) - zdrav
SELVET (ar) - utjeha, mir, zabava
SEMIN (ar) - skupocjen, vrijedan, dragocjen
SEMIR (ar) - koji se nocu zabavlja, nocobdija
SENAD (ar) - oslonac, potporanj, stup
SENAID (ar) - oslonac, autoritet
SENADIN (ar) - sjaj, velicina vjere
SIDIK (ar) - veoma iskren, pouzdan, istinoljubiv, pravedan
SIFET (ar) - svojstvo, osobina
SINAN (ar) - snaga, moc, sila
SUAD (ar) - sretan, koji ima srece
SULEJMAN (ar) - mudrac, miroljubiv
SABAN (ar) - osmi mjesec
SACIR (ar) - koji se Allahu cesto zahvaljuje
SAHIN (perz) - soko
SEFIK (ar) - saosjecajan, brizljiv, njezan
SEFKET (ar) - samilost, brizljivost, njeznost
SEMSO, SEMSUDIN (ar) - suncevo svjetlo, zlato
SERIF (ar) - ugledan, cestit, slavan, plemenit
SEVAl (ar) - deveti mjesec
SUKRIJA (ar) - koji se zahvaljuje, blagodaran
SUNULLAH (ar) - Bozija lasta
T
TAHIR (ar) - cist, neporocan, nevin
TAIB, TAJIB (ar) - pokajnik, koji se kaje
TALIB (ar) - ucenjak, student
TARIK (ar) - koji kuca, udara, zvijezda Danica
TEUFIK (ar) - pomoc od Allaha
U
UBEJD (ar) - ropcic
UZEJIR (st.hebr) - pomoc
V
VADZID (ar) - imucan, zaljubljen
VAHDET (ar) - biti jedan, sam, samostalnost
VAHID (ar) - jedinstven, neuporediv
VASIL (ar) - koji spaja, povezuje
VEDAD (ar) - ljubav, naklonost, prijateljstvo
VEHAB (ar) - koji mnogo poklanja
VEHBIJA (ar) - nadaren, darovit, talentovan
VEHID (ar) - jedinac sin, jedinstven, usamljen
VELIJA (ar) - prijatelj, pristalica, ucenik
VILDAN (ar) - novorodzencad, djeca, djecaci
Z
ZAFER (ar) - pobjeda, trijumf
ZAHID (ar) - uzdrzljiv, odan Bogu
ZAHIR (ar) - vidljiv, ispoljava osjecaje, ocit
ZAID (ar) - koji se povecava, raste
ZAIM (ar) - vodja, starjesina, predvodnik
ZAKIR (ar) - onaj koji se sjeca
ZARIF (ar) - lijep, ljubak, okretan, dosjetljiv, pametan
ZEHRUDIN (ar) - cvijece vjere
ZEJNIL (ar) - ukras poklonika
ZEJNUDIN (ar) - ukras, nakit vjere
ZEKERIJAH (ar) - onaj koji se sjeca Boga
ZIJAUDIN (ar) - svjetlo vjere
ZIJAD (ar) - mnogo, iznad svega, suvise
ZIKRET (ar) - uspomena, sjecanje, slav
ZUHEJR (ar) - cvjetic
ZULFIKAR, ZULKO (ar) olicenje junastva
 Go down




ZENSKA IMENA

A
ABASA (ar) - lavica
ABIDA (ar) - pobozna
ADALETA (ar) - pravedna. cestita
ADIBA (ar) - priredjivacica gozbe, domacica
ADILA (ar) - pravedna, postena
ADVIJA (ar) - brza, hitra
AIBA (ar) - pokajnica
AIDA (ar) - povratnica, posjetilac, gost
AISA (ar) - ziva, postojana, koja udobno zivi
AJLA (tur) - mjesecinom obasjana
AJSA (ar) - vidi: Aisa
ALMA, ELMA (tur) - jabuka
ALEMA (ar) - svijet, mir
ALMASA (ar) - dijamant, dragulj
ALMEDINA - vidi Elmedina
AMELA (ar) - posao, rad trud
AMILA (ar) - radnica, cinovnica
AMINA (ar) - sigurna, pouzdana, vjerna
AMIRA (ar) - nasljednica, domacica
AMRA (ar) - zivot, dugovjecna
ANESA (ar) - vidjeti muska imena
ANIDA (ar) - uporna, tvrdoglava, svojevoljna
ANISA (ar) - dobrodusna, mlada zena
ARIFA (ar) - razborita, ostra, upucena
ASIFA (ar) - tuzna, osjetljiva
ASIJA (ar) - lijecnica, stub, temelj
AZEMINA (ar) - pouzdana, sigurna, vjerna
AZIRA (ar) - pomagacica, zastitnica
AZIZA (ar) - mocna, dragocjena, omiljena
AZRA (ar) - djevica, nevina i cista djevojka
B
BAHIRA (ar) lijepa, divna, sjajna
BAHRA (ar) - bazen, jezerce, ribnjak
BEHARA (Ar-per) - proljece, proljetni cvat voca
BEGZADA (tur-per) begovsko dijete, plemkinja
BEHIJA (ar) - lijepa, ljupka, otmena
BEJDA (ar) - cistina, bjelina, svjetlo dana
BELKISA - Etimologija nejasna
BELMA (ar) - noc prvog mjeseca
BERAJETA (ar) - nevinost, neduznost, cistoca
BERINA (ar) - gornja, najvisa, najbolja
BESIMA (ar) - nasmijana, vesela
D
DELILA (ar) znak, oznaka, vodic
DERVISA (per) - siromasna, skromna
DEVLA (ar) - polozaj, sudbina, slava
DEVLETA (ar) - drzava, imperija, imovina
DINA (ar) - poslusnost, dugotrajna kisa
DISA vidi: Dervisa
DZ

DZANA (ar) - dusa, zivot
DZEMILA (ar) - lijepa, krasna, drazesna, ljupka
DZENANA (per) - voljena, srce, dusa
DZENETA (per) - raj, basta
DZEVDETA (ar) - dobrota, izvrsnost
DJULA (ar) - cvijet, ruza
DJUULBEHARA (per) - ruzica
E
EDIBA (ar) - Odgojena, vaspitana, knjizevnica, obrazovana
EDINA (ar) - izvedenoo od din- vjera
ELMA - vid: Alma
ELMEDINA (ar) - gradanka, kulturna, vjeri odana
EMINA (ar) - povjerljiva, pouzdana, sigurna, vjerna
EMIRA (ar) - vladarka, voda
EMSIRA (ar) - zivahna, vesela
ENESA (ar) - drustvena, prijazna
ENISA (ar) - drugarica, prijateljica
ESMA (ar) - najuzvisenija, najplemenitijeg karaktera
ESREFA (ar) - cijenjena, ugledna
EZREMA (per) - stidljiva, skromna, cedna
F
FADILA (ar) - izvrsna, istaknuta, zasluzna, kreposna
FAHIMA (ar) - koja razumije, shvaca, pametna
FAHIRA (ar) - ponosna
FAHRETA (ar) - slavna, velicina, sjaj, ponos
FATIMA (ar) - ona koja odbija dijete od dojenja, ime kceri od Muhameda a.s.
FAZILA (ar) - vrlina
FEHIMA - veoma pametna, razborita, bistra, inteligentna
FERIDA (ar) - skupocjeni dragulj, izvanredna
FIKRETA (ar) - misao, ideja, pojam, utisak
FUADA (ar) - srce
G
GALIBA (ar) - pobjednica
H
HABIBA (ar) - draga, voljena
HAFIJA (ar) - skrivena, tajna
HAFIZA (ar) - zastitnica Kur`ana, zna ga na pamet
HATIDZA (ar) - nedonosce, prije vremena rodjeno
HAJRIJA (ar) - dobrotvorna, milosrdna, darezljiva
HALIDA (ar) - trajna, krepka, snazna, cila
HALILA (ar) - vjerna prijateljica, simpatizer, koplje
HALIMA (ar) - blaga, dobrocudna, uvidjavna, pazljiva
HALISA (ar) iskrena, istinita
HAMIDA (ar) - koja je Allahu zahvalna
HANA (tur-per) - carica, vladarka
HANIFA (ar) - pravovjerna, iskrena, nevina
HANIJA (ar) - njezna, brizljiva majka
HANKA (ar) - razumijevanje, iskusna pametna zena
HARISA (ar) - cuvarka, ratarka , lavica
HASIBA (ar) - cijenjena, postovana, uvazena
HASNA (ar) - lijepa zena, krasnotica
HASIJA (ar) - ponizna, skrusena
HASIMA(ar) - koja spor razrijesava
HATIDZA (ar) - Nedonosce, zena Muhameda a.s.
HAZIMA (ar) - razborita, pouzdana
HAZIRA (ar) - oprezna, spremna, gotova
HEDIJA (ar) - dar poklon
HIDAJETA (ar) - ona koja upucije na pravi put
HURIJA (ar) - dzenetska (rajska) ljepotica
HUSNA (ar) - ljepota, izvrsnost, cari, vrlina
I

IFETA (ar) - nevinost, cednost, cistota
ILHANA (ar) - melodija, nadahnuce
ISMETA (ar) - nevina, od grijeha sacuvana
IZETA (ar) - moc, sila, utjecaj
J
JAKUTA (per) - safir, rubin
JASMINA (ar) - cvijet jasmina, proljece
JEMINA (ar) - sretna, napredna
K

KADIRA (ar) - koja je kadra, sposobna
KADUNA (ar) - gospoda, ugledna zena
KANITA (ar) - poslusna, pokorna Bogu, koja klanja
KASEMA (ar) - zakletva, prisega
KERIMA (ar) - plemenita, velikodusna, milostiva
L
LAMIJA (ar) - sjajna, svijetla, blistava
LATIFA (ar) - fina, njezna, blaga
LEBIBA (ar) - pametna
LEJLA (ar) - noc, vece
LEZETA (ar) - slast, zadovoljstvo
M

MAHIRA (ar) - vjesta, okretna
MAIDA, MAJDA (ar) - sto sa gozbom, trpeza, jelo
MAKSUMA (ar) - nevina, sudbinom odredena
MEBRULA (ar) - dobra, od Boga primljena
MEDIHA (ar) - pohvalna, hvale vrijedna
MEDINA (ar) - zaduzena, obavezna, duznica
MEJREMA, MERIMA (ar) - uporna, gorka, majka Isa a.s.
MELIHA (ar) - ljepotica
MEMNUNA (ar) - zadovoljna
MEMSUDA (ar) - cvrsta, jaka, solidna
MENSURA (ar) - podpomognuta
MERSIJA (ar) - pristaniste, luka
MESUDA (ar) - srecna
MEVDUDA (ar) - voljena
MEVLIDA (ar) - rodena za mevlud (rodendan Muhameda a.s.)
MIDHETA, MIDHATA (ar) - pohvaljena
MIHRA (ar) - ljubav, sunce
MINA - Semantika nepoznata
MINETA (ar) - velikodusna, milostiva
MIRSADA - mjesto posmatranja
MUBERA (ar) - dobro djelo, dobrociniteljstvo
MUFIDA (ar) - korisna, unosna, probitacna
MUHEDINA (ar) - preporoditeljica vjere
MUJESIRA (ar) - koja olaksava
MUNEFISA (ar) - ona koja olaksava
MUNEVERA (ar) - svijetla
MUNIBA (ar) - pokajnica, ona koja se Bogu obraca
MUNIRA (ar) - sjajna, blistava svijetla
MURADIFA (ar) - partnerka
MURISA (ar) - ona koja ostavlja nesto u nasljijedje
MUSLIMA (ar) - predana Bogu
MUVEDETA (ar) - ljubav simpatija voljena, zeljena, ljubljena
MUVEHIDA (ar) - ona koja vjeruje u jednog Boga
MUZAFERA (ar) - koja uspijeva, pobjedonosna
N
NADIJA (ar) - darezljiva, orosena, svjeza
NADIRA (ar) - rijetka, neobicna, izvrsna, skupocjena
NADZIDA (ar) - pobjednica, zastitnica
NAFIZA (ar) - utjecajna
NAHIDA (ar) - aktivna, energicna
NAIDA (ar) - cista, lijepa
NAIFA (ar) - visoka, uzvisena
NAILA (ar) - dobitnica
NAIMA (ar) - mekana, njezna, fina
NASIHA (ar) - cista, vjerna, odana
NAZA (ar) - njeznost, blazenstvo, -ugodnost
NAZIFA (ar) - cista
NAZIMA (ar) - pjesnikinja
NAZMIJA (ar) - poeticna, pjesnicki obdarena
NEDIMA (ar) - drugarica
NEDRETA (ar) - rijetkost
NEDZADA (ar) - hrabrost, smjelost
NEDZMIJA (ar) - zvjezdana
NEDZIBA (ar) - plemenita
NEFISA (ar) - dragocena, trazena, dopadljiva
NERIMANA, NERMINA (ar) - junakinja
NESIBA (ar) - poznata porijekla, iz fine porodice
NESIMA (ar) - povjetarac
NEVRESA (ar) - morski galeb
NEVZETA (ar) - ugodna, novorodence
NIHADA (ar) - ona koaj ide naprijed
NISVETA (ar) - zene
NIZAMA (ar) - uredena, red
NURIJA, NURA (ar) - svjetlost
NUSRETA (ar) - pomoc, pobjeda
NUZHA (ar) - cednost
P

PAKIZA (per) - nevina, lijepa
R
RABIJA (ar) - proljece, proljetna kisa
RAHIMA (ar) - milostiva, sazaljiva, suosjecajna
RAMIZA (ar) - koja se simbolicki izrazava
RASIMA (ar) - pisacica, slikarka
RAZIJA (ar) - zadovoljna, saglasna
REFIJA (ar) - visoka, uzvisena, njezna
REFIKA (ar) - saputnica, drugarica
REFIJA (ar) - visoka, lijepa
REFIKA (ar) - drugarica
REMIZA (ar) - ugledna, cijenjena, postovana
REMZIJA (ar) - simbolicna, figurativna
RESIDA (ar) - koja ide pravim putem
RUKIJA (ar) - napredovanje
S, Sh
SABAHETA (ar) - ljepota, krasota, ljupkost
SABIHA (ar) - ocita, svjeza, jasna, nova
SABIRA (ar) - strpljiva
SADETA (ar) - sreca
SADIJA (ar) - sretna
SADIKA (ar) - iskrena, prijateljica
SAFA (ar) - bistrina, vedrina
SAFETA (ar) - cista
SAFIJA (ar) - cista, prava
SAHIBA (ar) - kolegica, prijateljica, vlasnica
SAIDA (ar) - poglavarka, koja obecava srecu
SAIMA (ar) - koja posti, apstinira
SAKIBA (ar) - sjajna, ostroumna
SALIHA (ar) - dobra, cestita, uredna
SALIMA (ar) - zdrava, potpuna
SAMIJA (ar) - visoka, uzvisena
SAMIRA (ar) - koja nocu sijeli, sagovornica
SAMRA (ar) - garavusa, crnoputa
SANIDA (ar) - koja podrzava, podupire
SANIJA (ar) - lijepa
SEADA (ar) - srecna
SEHIJA (ar) - velikodusna
SEIDA (ar) - sretna, blazena, uspjesna
SEJDA (ar) - gospoda
SELMA, SELIMA (ar) - zdrava
SELVETA (ar) - utjeha
SEMIJA (ar) - uzvisena
SEMINA (ar) - skupocjena
SENADA (ar) - sjaj
SENIHA (ar) - ukras
SENIJA (ar) - visoka, uzvisena, blistava
SEVDA (ar) - crna, garava, ljubav
SIDIKA (ar) - veoma iskrena, pouzdana
SIFETA (ar) - iskrena prijateljica
SUADA (ar) - sretna, koja ima srece
SUBHIJA (ar) - zora
SACIRA (ar) - zahvalna
SAHA, SADIDA (ar) - svjedokinja
SEFIKA (ar) - suosjecajna, sazaljiva, ljubazna
SEHZADA (per) - princeza
SEHERZADA (ar-per) - slobodna, uzvisenog roda
SEJLA (ar) - primorski bor
SERIFA (ar) - ugledna, poznata, slavna
SEVALA (ar) - 10 mjesec muslimanskog kalendara
SEVKETA (ar) - moc, sila zestina
SUKRIJA (ar) - koja se zahvaljuje Bogu
T
TAHIRA (ar) - cista, neporocna, nevina
TAIBA, TAJIBA (ar) - pokajnica, koja se kaje
TAIDA (ar) - cvrsta
TALIBA (ar) - ucenica, studentkinja, ona koja trazi znanje
TEFIKA (ar) - naklonost, milost
TEVABA (ar) - ona koja se kaje
TIFA (ar) - milostiva, simpatija
TIMA (ar) - vidi: Fatima
U
UBEJDA (ar) - mala
UMIHANA (ar) - ime jedne od zena Muhameda a.s.
V
VAHDETA (ar) - samoca, jedinstvo
VAHIDA (ar) - jedna, sama, jedinstvena
VALIDA (ar) - majka, porodilja
VASVIJA (ar) - opisna
VEHBIJA (ar) - od Boga darovana
VELIDA (ar) - novorodjence, cerka
VESIMA (ar) - ljupka, simpaticna
VEZIRA (ar) - pomocnica
VILDANA (ar) - djeca
Z

ZAHIDA (ar) - pobozna, umjerena, skromna
ZAHIRA (ar) - vidljiva, ocita, jasna
ZAIDA (ar) - povecana, velika
ZAKIRA (ar) - koja cesto spominje Boga, Koja pamti
ZARIMA (ar) - srce, dusa
ZEHRA (ar) - zena svijetla lica
ZEJNA (ar) - ljepota, krasota, ukras
ZINETA (ar) - nakit, ukras
ZIBA (ar) - lijepa, divna, nagizdana
ZIKRA, ZIKRETA (ar) - sjecanje, uspomena
ZINETA (ar) - nakit, ukras, ornament
ZUHRA (per) - Venera (zvijezda)
ZUMRETA (ar) - skupina, grupa, kategorija

14. 12. 2011.

Rogatica 1933

Rogatica
Izvor: Hamdija Kreševljaković, 15.novembar , Novi Behar (dio Članka)

Ovom zgodom progovorićemo koju o Rogatici i njenoj prošlosti od najstarijih vremena do danas. 
II. 
 Rogatica je jedino veće mjesto na cesti Sarajevo Višegrad, udaljena je 75 km. od Sarajeva, a od najbliže željezničke postaje Mesići samo 9 km. Obje ove ceste prolaze vrlo romantičnim krajevima. Idući iz Sarajeva u Rogaticu cestom, prelazi se preko Romanije i visoravni Glasinac. Kraj, kojim ide pruga Sarajevo-Mesići, spada među prve prirodne krasote naše domovine. Samo mjesto leži u pitomoj kotlini, a prijatne kućice proviruju kroz granato drveće. Dolazeći cestom iz Sarajeva, najprije se prolazi kroz bivši vojnički logor, u kojem su sada smješteni uredi i privatni stanovi, a onda si tek u lijepoj čaršijji. Rogatica je opasana brdima. Na zapađu se diže Ljun, s juga je Vijenac s Hridom i Matino brdo, odakle je najljepši pogled na ovo mjesto, s jugoistoka Šaran, a sa sjevera Kovanjsko brdo. U Rogaticu se dolazi kroz defileje (tjesnace). Ovom plodnom i voćem rodnom kotlinom protječe riječica Rakitnica, što istječe iz malog jezera ispod gradine u istoimenom selu i tu prima pritok Bereg, a kod postaje Mesići saljeva se u Praču. Ispod Matina brda izvire potok Toplik i kao desni pritok utječe u Rakitnicu u samom mjestu. Voda je ovog potoka tako jaka, da na izvoru   pokreće   veliki   mlin. Brda oko Rogatice nijesu osobite visine, a samo mjesto leži 550 m nad morem. Prema apsolutnoj visini klima je dosta blaga. Ljudskim naseljima u Rogatici i njenoj okolici nalazi se traga od prehistorijskog doba. Po okolnim brdima vide se tragovi starijim utvrdama, na koje nas potsjećaju nazivi „Grad", „Gradac" i „Gradina". Glasinac je jedno od najznamenitijih nalazišta iz željeznog doba na svijetu. Na teritoriju Rogatice nađeno je  1894, glinenog posuđa iz prehistorijskog doba. Nekoliko slojeva više nađeni su predmeti od bronze iz rimskog doba, a iznad svega ovog bilo je cigansko groblje. Na mjestu Rogatice bilo je rimsko naselje. Dr. Otto Blau, bivši pruski konzul u Sarajevu i vrlo poznat učenjak, bavio se po uputi slavnog Momsena sakupljanjem rimskih natpisa u ovim zemljama i na svom putu u znanstvene svrhe boravio je 26. kolovoza 1866. u Rogatici, a s njim bijaše u društvu E. Pricot de Ste   Marie, tajnik fraucuskog konzulata u Sarajevu, također čovjek od nauke1. Blau se prvi osvruuo na rimske spomenike ovog mjesta. Tom zgodom naišli su na jedan nadgrobni spomenik s natpisom nekog dekuriona kolonije Risinium, a stajao je uz vrata (Turstein) kuće nekog Abdi efendije i kako su ga bez znanja vlasnika kuće htieli iz zemlje izvaditi i natpis prepisati, navalio je, kako Blau piže, Abdi ef. na njih s vikom i oružjem, a oni se okaniše tog posla. Ovo je bio razlog da se Blau nepovoljno izrazio o Rogatičanima. Kamenja s latinskim natpisima ima po džamijama (Huseinbegova), pravoslavnoj crkvi i na kamenom mostu kraj Musale. Oko Rogatice ima mnogo stečaka ili mramora. To su nadgrobni spomenici od kamena iz XIII., XIV. i XV. stoljeća, što ib odličniji članovi bogumilskih porodica postaviše na grobove svojih pokojnika. Neki su stečci tako veliki da ih zapaziše strani putnici, koji su ovim krajem putovali. Tako primjerice spomiuje stečke ovog kraja Slovenac Benedikt Kuripešić u svome putopisu, napisanom njemačkim jezikom i tiskanom još 1531. Nešto prije a i za okupacije Herceg Bosne poćeše se učeni ljudi baviti proučavanjem bogumilskih grobalja, ali pravi rad na ovom području naše prošlosti započeo je 1899. dr. ćiro Truhelka i to baš u ovom kraju u Lađevini ili Vlađevini, kojih 5 km. jugozapadno od Rogatice). Odavle su 1914. prenešena u dvorište zemaljskog muzeja ona dva đivna stečka. što svoiom golemoćom zadivljavahu prolaznike punih pet stoljeća3). Pod većim stečkom od ova dva počivali su zemni ostaci vojvode Vlatka Vladevića, a pod manjim vojvode Miotoša i njegova sina Stjepka kako nam to kažu na ovim stečcima uklesani natpisi, bosančicom u ikavskom govoru. Vlatko Vlađevid bijaše vrlo uvažena ličnostču Bosni krajem XIV. i prvih godina XV. stoljeća, a Dubrovčani su ga štimali i čast mu odavali kao velikim vojvodama. Miotoš s Lušca, piše Truhelka, mogao bi biti identičan s Miotošom Ourićem, koji je bio u službi Rađosava Pavlovića i ujegovih sinova kao dijak, te ga upotrebljavahu i kao poklisara, dok V. Skarić pišući o Borču kaže: ("Vrlo je verovatno, a mogu reći i sigurno, da je ovaj Miotoš Curić bio unuk onoga Miotoša, koji je pokopan na Vlađevinama"). Sigurno je da su vojvoda Miotoš i dijak Miotoš Curid, koji je bio na životu još 14. srpnja 1454., dvije osobe. I dva obeliska iz doba islamizacije Bosne u dvorištu našeg muzeja u Sarajevu također su iz ovog kraja. Jedan je stajao kao nišan nad grobom Radivoja Oprašića u selu Oprašići, a drugi nad grobom Mahmuta Brankovića u selu Brankovići6). Ovaj Mahmut bez svake je sumnje potomak knezova Radivoja i Vuka Brankovića, koji su navedeni kao svjedoci u listinama iz 1454., kojom potvrđuju neke povlastice Dubrovčanžma sinovi vojvode Radosava: vojvoda Nikola i knez Petar, gospodari ovog kraja6). Selo Brankovići postojbina je ovih Brankovića. Čitav predio između gornjeg toka rijeke Bosne i Drine bijaše u vlasti velikog vojvode bosanskog Pavla Radinovića (poginuo u Sutjesci 23. kolovoza 1415.) i prema tome i današnja Rogatica sa svojom okolicom. Pavao Radinović i njegovi potomci sjeđahu u svom „slavnom gradu" Borču i ođavle vladahu svojom zem ljom. I ovaj „slavni grad" nije bio daleko od Rogatice. K. Jiriček držao je da je Borač bio kod Vlasenice, koja se za turske uprave zvala Birče7). U ovo je prvi s pravom posumujao Petar Matkovid, profesor zagrebačkog sveučilišta, još pred pola stoljeća (1881). On je još tada napisao: „Borač grad stajaše vjerojatno blizu Rogatice* možđa današnje selo Borač u općini Rogatica vanjska"8). I Ađam Karszniewicz bavio se ovim pitanjem, pa je sredovječni Borač identificirao s Borčem na gornjoj Neretvi9). Svi kasniji pisci, ne obzirući se na ovu dvojicu, povodili su se za Jirečekom i identificirali Borač s Birčem odnosno Vlasenicom. Tek prije jedanaest godina   uspjelo je Vladi Skariću da s nepobitnim  dokazima opravda sumnju profesora Matkovida i ođredi mjesto sredovječnom Borču. Prema ovom stajao je „slavni grad" Borač na uzvisini iznad današnje željezničke postaje Mesići, a uz lijevu obalu Prače, gdje mu se i danas ostaci vide, a ovo se mjesto u narodu zove Grad10). Pored Borča bijaše u vlasti ovog modnog dinasta i njegovih nasljednika rudnik Olovo i trg Prača, kraj kojeg je Pavao podigao grad, po njemu prozvan Pavlovac. Pavao Radinović ostavio je iza sebe dva sina Petra i Radosava, koji se po ocu zvahu Pavlovići. Kako je g. 1420. Petar poginuo, vladao je očevinom Radosav. U listinama nazivaše se vojvoda, odnosno veliki" vojvoda rusaga bosanskog. U njihovoj je vlasti bio i kraj oko Trebinja i pola Konavala. Radosav je živio sa svojim susjedima vrlo rđavo. Ratovao je sa Srbima, onda sa Hranićima, gospodarima humske zemlje i Dubrovnikomž1), a ovo je dovelo do intervencije Turaka, što je urodilo rđavim posledicama po kudu Pavlovića. Radosav je umro u nepoznatom mjestu poslije 10. travnja 1441. ali prije 29. rujna 1442., jer se u listini pod ovim datumom spominje kao pokojnik. U njegovoj je službi stajao i razne diplomatske službe vršio do 1437. gost Radin, kasniji poglavica humskih bogumila. Radosav je ostavio iza sebe ženu Teodoru i tri sina, od kojih je najstariji bio vojvoda Ivanis, a mlađi knezovi Petar i Nikola. Po smrti Ivaniševoj bio je Petar vojvoda, a Nikola knez. Ova potonja dvojica spominju   se   zadnji   put   kao gospodari ovoga kraja 15. srpnja 1454. u već spomenutoj listini, a ovo je i zadnji spomen građa Borča. Nakon tragične smrti Pavla Radinovića (1415). postadoše njegovi potomci zbog nesloge bosanske vlastele sultanovi vazala Kada se vojvoda Petar, stariji sin Pavlov, iznevjerio Turcima, pogubi ga turski vojvođa Ishakbeg 30. svibnja 1420. Ravnih 17 godina prije pada Bosne zaposio je turski vojvođa t. zv. Zapadnih strana Hodidjed i Vrhbosnu (Sarajevo), a ovaj turski enklave s ostalim posjedom* preko Drine spajala je široka pruga takozvane „zemlje Pavlovića", što ju Turci podložiše**). Pavlovi unuci Petar i Nikola poginuše 1463. braneći svoju domovinu od Turaka, a s njima izumre i rod kuće Pavlovića. Dobar dio njihove zemlje pripao je sultanu kao hasi humajum1*) — carska zemlja.  
III. 
Da li je još za gospodstva Pavlovića postojalo na teritoriju Rogatice kakvo veće naselje, ne zna se, kao ni to, kada je ovdje položen temelj islamskoj prosvjeti. Prvi put se ovo mjesto spominje u beratu sultana Bajezida II. od 7. ševala 896. (13. kolovoza 1491). Tu se navode pored inih jamaca za jedan konzorcij „od mista Olova knez Radič Pribinić" i „od Rogatice knez Radin Vukašinović"). Iz toga slijedi, da je Rogatica tada imala svoga kneza. Osmanlije prozvaše Rogaticu Gelebipazar, što znači „gospodin trg". Ovako su je mogli nazvati radi razmjerno velike čaršije, kakve nije bilo u onome kraju. Stariji Rogatičani zbore, da je ovo ime dobila Rogatica po brojnoj stoci (dželep) što se ovamo dogonila na pazar, i da se ovo ime prema tome ima izgovarati Dželepipazar, pa da se tako nekad i izgovaralo. Ovo je samo puko nagadanje, jer se u turskim izvorima XVI. stoljeća i kasnije piše uvjek Celebipazar, a nikad Dželepipazar. I turski geograf prve pole XVII. stolječa Hadži Kalfa naziva Rogaticu Celebipazar. Za turske uprave lijepo je procvalo ovo mjesto. U tom vremenu sagrađeno je pored brojnih privatnih zgrada sedam džamija, dva kamena mosta preko Rakituice, jedna banja, tekija, jedna medresa, više mekteba i dva prostrana hana. U ovo su se doba udomili razni obrti. Ko je sagradio prvu đžamiju u Rogatici i kada se to desilo ne zna se. Možda je bila najstarija t. zv. Tekijska džamija, na čijem je mjestu nešto prije okupacije podignuta Šehislamija. Uz nju je sigurno stajala tekija, po kojoj je i ime dobila. Od današnjih sedam džamija najstarija je Oručagina i jedina je s drvenom munarom, a sagradio ju je neki Oručaga u prvoj poli XVI. stoljeća, kako se to vidi iz Huseinbegove zakladnice. Kako su obe spospomenute džamije (Tekijska i Oručagina) na lijevoj obali Rakitnice, to je po svoj prilici na ovoj obali rijeke zametak današnjoj Rogatici. Prostrauu džamiju i đo nje mekteb napravio je Huseinbeg Arnautović1Č nešto prije 1558. kako to čitamo u njegovoj zakladnici, napisanoj 5. redžeba 965. (23. travnja 1558.)18). Isti je dobrotvor napravio i jedan mekteb kraj svoje kude u selu Vrhbarju17). Za uzdržavanje ovih zadužbina ostavio je u Rogatici lijep nepokretni imetak i 76.430 srebrenih akči u gotovu. Jedan dio nekretnina je kupio i uvakufio, a neke je u tu svrhu sagradio. Tako je sagradio banju nedaleko džamije, veliki han i pred njim deset dućana, tabhanu, tri mlina na Rakitnici, dva bostana, jedno gradilište i komad zemlje uz mlinove. Danas nema ni banje ni hana, ali njegov vauuf ima 21 objekat u Rogatici i po imovini stoji na prvom mjestu. Gotovina je također propala, premda je plemeniti vakif bio odredio, da se pozajmljuje samo građanima ovog mjesta uz dobre jamce. Iz zakladnice saznajemo, da je Huseinbegovu ocu bilo ime Uijas, a majci Hafza, i da je oboje umrlo prije 1558. Žena Huseinbegova zvala se Hatidža. I njeni roditelji Sinanbeg i Fatima bijahu također mrtvi k:ad je pisana ova zakladnica, prema kojoj je i ona ostavila u dobrotvorne svrhe 15.016 srebrenih akči. I njena sestra Muhri hanuma zapisala je 3.000 srebrenih akči. Njihov je brat bio Oručaga. Huseinbeg je imao kderku Aišu (umrla prije 1558); Tradicija zna, da se Huseinbeg nakon ovog uvakufljenja povukao na svoje imanje u Vrhbarju i tamo umro. Njegova je džamija danas trošna i ne popravi li se 6im prije, bojati se je, da se ne sruši. U srcu čaršije sagradio je džamiju Sudžauddin, koja se obicno zove čarsijska džamija. Čini se, da je ovaj dobrotvor bio savremenik Huseinbegov, a tradicija kaže da mu je bio zet. Njegova je džamija sagrađena prije kojih 350 godina, 1914. je izgorjela i eto sada obnovljena. I njen je vakuf dosta velik. Careva džamija sagrađena je 979. (1571.), kako to čitamo na ploči iznad vrata, troškom sultana Selima II. Do obnove Šudžauddinove džamije bijaše ovo najljepša rogatička džamija. Još su u ovome malom mjestu dvije đžamije : Serdarija i Serhadija. Ne zna se kađa su nastale, ni ko su im hairs ahibije. Sudeći po imenu prvu je sagradio neki serdar, a druga je mogla dobiti ovo ime, što stoji na kraju Čerhat) ove varoši. Serhadija se zove i Muftina džamija, jer ju je 1290. (1873.) obnovio rogatički muftija Hadži Ahmed ef. Škalić. Možda ga je na ovo djelo potaknuo Šejhul Islam Refik ef. obnovom Tekijske džamije 1287.(1871.) koja se sada zove Šehislamija. Refik ef. poslao je oveću svotu uovaca Fadil paši Šerifoviću i zamolio ga da obnovi ovu džamiju i uz nju sagradi imaret i medresu, pa kako je kratko iza toČa proselio na drugi svijet, Fadil paša je uz džamiju sagradio jedan mekteb i pri tome je ostalo. Da je Refik ef. kojom srećom ovu stvar povjerio čovjeku, koji je zazirao od vakufđkog novca i imovine, Rogatica bi imala jednu humanitarnu i jednu prosvjetnu ustanovu  više. * Uz Šudžauddinovu džamiju bila je medresa za koju se ne zna kada je postala ni ko ju je osnovao. U njoj je svršio početne nauke velik broj sinova ovog mjesta i okolice, a mnogi su pošli i na više nauke u Sarajevo i Stambol i nakon dovršenih nauka služili u svojoj domovini i van nje kao mualimi, hatibi, muderisi, kadije i muftije, a da nije bilo ovdje ovog rasadnika islamske prosvjete, sigurno bi mnogi od njih ostao nepismen. Interes za nauku kod Rogatičana se nije mijenjao do dana današnjeg. Imena mnogih učenih ljudi ovoga kraja ved su zaboravljena. U jednoj od rogatičkih džamija bio je prvih godina XVII. stoljeća imam neki Husein. Njegov sin Salih bio je 1729. kadija u Novskoj Bekiji i 1. reb. L 1142. (24. rujan 1729.) dovršio je prepis ovećeg djela Piri ef., muftije u Solunu, koje sadržava njegove fetve. Ovaj se rukopis čuva u biblioteci Begove džamije u Sarajevu pod br. 18718). Sredinom šabana 1280. (siječanj 1864.) izasla je u tiskari Hadži Muharem efendije Bošnjaka u Carigradu knjiga »Fevahidul minha fi kavaidi siha" (226 strana u 630 primjeraka), što ju je dijelom preveo, a dijelom sam napisao Rogatičanin Mehmed Ruždi ef. Hafizović. U ovoj je knjizi govor o ćuvanju zdravlja i medicini, te prema svome sadržaju spada među najrjeđa djela, što ih dadoše naši preci istočnoj književnosti. Po sudu Hadži Mehmed efendije Handžića ovo je djelo nipisano upravo savršenim turskim jezikom za ono doba. Mehmed Ruždi efendija rođen je 1808. u Rogatici, bio je neko vrijeme muftija u rodnom mjestu, a onda kadija u Mostaru, Bihaću i Banjoj Luci, gdje ga zateče i smrt, 28. džum. II. 1282. (17. studenog 1865.) Pokopan je kraj munare Ferhadije džamije. Iza njeg su ostala  dva sina Ejub i Husejn Nuri. Ponos Rogatice je Šejhul Islam Mehmed Befik ef. Dok je HercegBosna dala Turskoj državi bezbroj ljudi, koji su zauzimali u javnom životu razna mjesta podam od velikog vezira do najzadnjeg službenika, ovo je jedini naš zemljak, koji je bio Šejhul Islam i ujedno posljednji Bošnjak na visokom položaju u Turskoj, pa ćemo ovom zgodom reći koju i o njegovu životu. Mehmed Befih ef. rođen je 181419). Otac mu se zvao Ali ef. Hadžiabdić. Po zvanju je bio kadija, a bijaše vanredno razborit i prilično imućan čovjek. Dok je Refik ef. bio nejak, postade mu otac kadija u Travniku i preseli se onamo s porodicom. U Travniku je Refik ef. svršio početne nauke pred svojim ocem, a nastavio u Sarajevu u Gazi Husrevbegovoj medresi pred Kuduk Mehmed ef. Mulidem. Najprije je stanovao kod ujaka Mustafa ef. Glođe, a kasnije se nastanio u medresi. Kako je bio vrlo darovit, svrnuo je na se pažnju sarajevske uleme, a narocito onovremenog kadije Husein Nuri ef. Hođžazade rodom iz Sparte. Ovaj ponudi Refik ef. mjesto pisara u mehkemi, koje odmah primi, ali i dalje nastavi nauke. Krajem ljeta 1833. premješten je kadija u Stambol, a s njim pođe i naš Refik ef. i onđje nastavi nauke, oženi se jedinicom kadije Husein ef. te kad ovaj bi premješten u Damask 1837. pođe i on s njim. U Damasku nastavi nauke i stupi u red nakšibendija. Slijedeće godine umre mu punac, a on se s porodicom povrati u Stambol i tu dovrši nauke. Karijeru je započeo kao pisar fetvahane (Šejhul Islam kapija) 1840. U ovoj službi ostade samo godinu dana, a onda bi imenovan kadijom na Ejubu u Stambolu, a 1844. premješten je u istom svojstvu u Varnu. G. 1845. povraden je opet u fetvahanu za konceptualnog činovnika. Odsredine 1845. do kolovoza 1866. bio je fetvaemin. Na ovaj visoki položaj dovela ga je sposobnost, a kako je za ovo mjesto bio mlad, to se ovom imenovanju mnogo prigovaralo, ali svi su prigovori bili uzalud. Na ove je prigovore odgovorio i Refik ef. omašnim djelom o izvorima fetava, u ono doba jedinim djelom ove vrsti u islamskoj literaturi (Stambol 1266. (1850.) državna tiskara). Kao fetvaemin odlikovan je ovim počasnim titulama : Mula od Smirne, Bruse, Edrene, Meke i Medine, Stambola i napokon kadiasker od Anatolije (1858). G. 1865. postavljen je kao fetvaemin predsjednikom komisije za izbor šeriatskih sudaea. G. 1866. obavio je Hadž. 10. kolovoza iste godine imenovao ga je sultan Abdul Aziz Šejhul Islamom20) i na ovom položaju ostao je godinu, 9 mjeseci i 9 dana. Otstupio je 30. travnja 1868., a 20. travnja 1871. preseli se u vječnost21). Po sultanovu nalogu pokopan je u groblju kraj Fatihove džamije. Pri zatvaranju Refik efendina groba rekao je poznati turski književnik i državnik Ahmed Dževdet paša: „Ovdje zakopasmo runicu šeriatskog prava.u Refik efendiju resile su sve vrline, koje mogu resiti čovjeka. Nikad nije zaboravio, da je sin ponosne Bosne; svoje je zemljake uvijek pomagao u svakom dobrom nastojanju, susretao ih kao braću i djecu i svojima vazda govorio mateririskim jezikom. Rahmetli Hađži Hasan ef Spaho često je pripovijedao, da je za vrijeme svojih nauka posjetio Šejhul Islama s jednim svojim zemljakom, a on ih dočekao kao otac djecu, koju dugo nije vidio, a oni se opet kod njega osjećahu kao kod roditelja. Dvije kćeri bijahu mu sav porod i obje je udao za dva zemljaka, dva Rogatičanina. Smrću šejhul islamova brata H. Mustafa efendije (1897), izumrla je muška loza ove porodice. Na životu su još tri H. Mustafa efendine kćeri. Do visokih položaja poslije okupacije došla su dva sina Rogatice: Hadži Nezir ef. Škalić i Hadži Nuri ef. Hafizović. Oba bijahu vrhovni šeriatski suci. U novije vrijeme ostavilo je nekoliko Rogatičana ponešto od svoje imovine u vjerske i prosvjetne svrhe svome zavičaju i tako udarilo temelj svojim vakufima. Spomenućemo samo Dervišbega Šetića, H. Ahmed ef. i H. Nezir ef. Škaljića, Ibrahim Alajbega Tankovića, H. Adema Vajzovića, Muratbega Brankovića, Abdullah ef. Hafizovića i Arife hanumu Jamaković. Rogatica bijaše obrtni centar onoga kraja. U njoj se udomilo više obrta, što ih Turci donesože u naše krajeve. Čini se, da je već polovicom XVI. stoljeća bila ovdje lijepa čaršija i u njoj dva poveća hana. U ovoj čaršiji uz trgovce bilo je u većem broju tabaka, čizmedžija, terzija, po koji ćurčija, a onda i drugih obrtnika, kakvih ima i po đrugim mjestima. Biće da su tabaci bili najbrojniji. Njihove su radionice ili tabhane bile uz Rakitnicu i Toplik. Kako je ovaj kraj pogodan za stočarstvo, tako je i ovaj obrt mogao ovdje lijepo procvasti. Najviše se u zadnje doba izrađivala mješina. Tabaci su ovdje imali svoj esnaf. Neki tabak Alija uvakufio je lijep komad zemlje za popravak mosta kraj musale. Kad se ovo uvakufljenje desilo, ne zna se, jer se zakladnica nije očuvala. Prvi spomen tabacima nalazimo u ved spomenutoj Huseinbegovoj zakladnici. Iz tog izvora saznajemo i za ostale obrte. Posljednia je tabhana prestala raditi 1914. Ćilimi, što se ovdje od davnine tkaju, nijesu osobite ljepote, ali su poznati kao vanredno durašni. Tkanje ćilima kućni je obrt. Sve do okupacije bili su stanovnici Rogatice skoro sami muslimani. Prema izvještaju biskupa Maravića bilo je 1665. u Rogatici oko 600 muslimauskih kuća i 10 džamija. U oba broja ima netačnosti, ali ne kao u Blaua. Blau piše 1866., da Rogatica broji 290 muslimanskih i 3 pravoslavne   kuće, te  dvije   džamije. Ovi su brojevi posve netačni, jer je tada bilo 6 džamija, a prema popisu od 1879., dakle samo trinaest godina kasnije, bile su ovdje 444 kuće sa 1831 stanovnikom i to 1693 muslimana, 131 pravoslavni, 1 katolik i 6 jevreja. Trideset godina kasnije skoro se podvostručio i broj kuća i broj stanovnika. Prema popisu od 1910. bilo je ovdje 760 kuća i 3378 stanovnika (musl. 2335, pravosl. 851, rkt. 136, evang. 2 i 54 jevreja). Ovi su brojevi nešto pali prema popisu od 1921. Rijetka su mjesta gdje su stanovnici tako pobožni, gostoljubivi i susretljivi kao što je Rogatica. Nema stranca, koji je ovamo došao, a da se o tome nije uvjerio. Jedini je Dr. Blau, koji se zbog već spomenutog razloga o njima nepovoljno izrazio, kao i oni naši i strani pisci, koji su se služili njegovim djelom, a ovog mjesta nisu nikada ni vidjeli. Ovu su o bjedu sa sebe skinuli Rogatičani 1894. prigodom posjete učesnika antropološkog kongresa u Sarajevu i poznavalaca Blauova djela. Ovi učeni ljudi ponesoše odavle najljepše uspomene o gostoljubivosti i prijaznosti Rogatičana. Po brojnim sredovječnim spomenicima vidi se, da je u ovome kraju živilo brojno plemstvo, a nakon 1463. žive ovdje mnoge begovske porodice kao potomci bosanske vlastele. Najuglednije begovske porodice u ovome kraju bijahu Tankovići, Brankovići, Babići, Pašići, Ajanovići, Bukvice, Šetići i Šahinpašići, Porodica Šahinpašić prozvala se po Hasan Šahin paši, koji je bio 1639. i 1640. bosanski vezir. Njegov odžak na Glasincu ističe Evlija Čelebija. Iz porodice Babića bio je Mustafa paša Babić, koji bijaše do dolaska Omer paše Latasa u Bosnu uz Fadil pašu svrha i razvrha političkom životu ove zemlje. Od XVII. stoljeća Rogatica je samostalan kadiluk, a do tada je spadala pod jurisdikciju višegradskog kadije. G. 1111. (1699.) bio je kadija u Rogatici neki Husamudin, 1139. (1726/7) Abdullah. Rogatica je bila sjedište muftije ovoga kraja Ondje živi obitelj Muftić, čiji je pradjed bio u ovome mjestu muftija prvih godina prošlog stoljeća. Kako je u ovom kraju bio lijep broj zaima i timarnika, u Rogatici je imao bosanski alajbeg svoga zastupnika, koii je bio posrednik između lenske gospode i vlasti. Rogatica je imala svoga ajana. G. 1196. (1782.) bio je ajan Alibeg. Kako se vidi iz molbe Derviš Mustafabega Dženetića, muselima sarajevskog na bosanski divan, plaćala je Rogatica muselimu 2 groša mjesečno. Dženetić moli divan, da izda nalog rogatičkom kadiji, da naplati od ajana Alibega 42 groša za 21 mjesec i da mu se taj novac uruči. U upravnom pogledu pripadao je ovai kadiiuk neko vrijeme i Zvorničkom sandžaku. Za vrijeme okupacije Bosne nije bilo bojeva oko samog mjesta. Okupacione su čete ušle u Rogaticu bez otpora 22. rujna 1878. nakon što su uz velike gu bitke porazile ustaše dan prije kod Šenkovića i Bandina Odžaka. Tih dana nalazio se Hadži Lojo na granici rogatičkog kotara u selu Živojevićima. Na 2. listopada pao je izdajom u ruke Austrijanaca i donesen u Rogaticu22), gdje je ostao 3 dana. Na 3. spomenutoga mjeseca znala je cijela bivša monarhija za ovaj događaj i ovom se zgodom spominjala Rogatica više no igda prije i kasnije. Nakon okupacije počela je Rogatica lijepo napredovati. I dalje je cvao domaći obrt, a promet i trgovina rasli su s dana na dan. Trgovina se pridigla time, što je u Rogatici logorovao znatan broj vojske. Godine 1890. otvorena je tvornica likera s etivažom šljiva, ali se nije mogla održati. Znatan je izvoz stočnih proizvoda, a od stoke na glasu su konji i goveda. Vojska je 1879. popravila cestu Sarajevo-Rogatica-Visegrad-Uvac (148 km.) i Rogatica-Goražde (26 km.) Ova je potonju bivša zemaljska uprava izvela preko Gnile (1880.1883.). S Gnile je divan pogled na romantičnu okolicu i nije puno pretjerao jedan stranac uskliknuvši: „Što Alpe?" Prometu preko Rogatice zadan je težak udarac g. 1906. otvorenjem istočne pruge. Od 1878. ovamo podignuto je više privatnih i javnih modernih zgrada. Srpsko pravoslavna crkva podignuta je 1886. doprinosima pravoslavnog elementa onoga kraja. Vojska je izgradila cijeli niz zgrada za svoje potrebe; 1901. podignuta je 1 1/2 satnijska vojarna i u tu svrhu potrošeno preko 130.000. K. Od 4. listopada 1880. postoji u Rogatici osnovna škola, a današnja školska zgrada sazidana je 1906. Moderni vodovod napravljen je 1905. i 1906. troškom vojske i općine. U ovu je svrhu uhvaćeno Hladno vrelo i podignut rezervoar. Sa 9 česama opskrbljen je grad dobrom vodom za piće. Dužina cijevi iznosi blizu 4 km. Nakon svjetskog rata otvorena je u Rogatici bolnica (1919.) i građanska škola (1926.). Oba ova zavoda trebala je Rogatica već odavna. Neka ovi redci budu kao uspomena na onu lijepu svečanost na dan 29. rujna 1933. Dao Bog, pa se u požrtvovanost Rogatičana ugledala i druga mjesta!

Razija Bijedić i Rogatičanke

 autor:Mirsad Durmišević
 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst






Džemalova supruga Razija je rođena Rogatičanka, sa Podlipe,  kćerka Nezira Ferhatbegovića. Kao omladinka i član SKOJA-a Razija se aktivno uključila u NOP, dajući značajan doprinos u borbi protiv fašizma. Džemal Bijedić je Raziju upoznao početkom rata u Gradačcu gdje je ona bila sa svojom porodicom u izbjeglištvu, nakon što je protjerana iz Rogatice. U toku Drugog svjetskog rata Džemo se oženio Razijom, a bez nje nije išao na putovanja. Zbog  Razije je zavolio  Rogaticu i  Rogatičane. Džemal je bio badžanak sa sinom Nurije Pozderca, Seadom, koji je oženio Razijinu sestru Rusmiru.

Imaju dvije anegdote vezane za Raziju Bijedić i Rogatičanke:

 I

U svojoj knjizi  Fragmenti života Rogatičanin Hakija Muftić  spominje Džemu i našu Raziju;

"Lovci u Jablanici za vikend otvaraju početak lova poslije lovostaja, pa pozvali Džemala Bijedića. Drug Džema se odazvao i s njima bio u lovu. Po lovačkom običaju, predveče se sjelo da se zamezeti i koja pametna kaže. Tada je još bilo pametnih i razumnih. Oduljilo se meze, a zagrijalo ono sto ide uz meze, pametni pričaju, razumni slušaju i pokoju odobre, a nešto i ne prihvataju. Najveselije je kad pjesma krene. Ustaje po završetku pjesme lovac iz Jablanice i veli da mu je vrijeme isteklo, treba da ide kući. Svi prisutni mu govore da ostane jer lijepo pjeva, i to baš one meraklijske. Ne zna lovac kako da se oslobodi pa veli: " Pustite, drugovi, da idem! Društvo je dobro, mogao bih ja s vama ostati cijelu noć, veselo je, ali ja sam oženjen Rogatičkom - moja Ćamka hoće da na vrijeme dođem kući! Ja sam već ostao duže, kasnim!" Skoči Džemal Bijedić pa priđe do jablaničkog lovca, koji je već krenuo da ide, zagrli ga i natjera da sjede do njega pa veli:" Sjedi ti uz mene, druže! Isto nas rogatičko sunce grije svaki dan: i moja je Raza iz Rogatice! Drage su to i brižne supruge, dobre majke. Opravdaće ona što kasniš kad joj kažeš da si bio s još jednim rogatičkim zetom, one nas ubrajaju u Rogatičane! I tako ostade lovac, a prisutni traže da zapjeva; on se malo zamisli pa poče onu sto svojoj ženi pjeva kad zakasni kući:
"Rogatico - Čelebi pazaru, u tebi sam djevu zavolio, imo sreće njom se oženio, izrodili kćeri i sinove hrabre borce Titove skojevce...
Svi prihvate pjesmu i ponove nekoliko puta, pa su je vjerovatno otpjevali i svojim ženama kad su u kasne sate kući stigli".
  
II

Jednom, 1976, u lovištu u Brčkom, došao je neznanac za sto i počeo da se žali na svoju ženu, od koje nije mogao da "dahne". Džemal je saslušao njegove jadikovke i rekao: "Dobro, ja ne mogu da vjerujem šta si ti meni sve ispričao. Odakle je tvoja žena?" "Iz Rogatice", odgovorio je čovjek. "Pa, i moja je iz Rogatice, pa i nisu tako zle", uzvratio je Džema. "Auuuuu, kako mi je - tako mi je, džaba sam ja tebi ovo zborio", prokomentarisao je razočarani čovjek i otišao. Ovo je poslužilo za bezroj šala na račun Raze.

Našu Razu su često poredili i sa Titovom suprugom Jovankom; "Džemal Bijedić je bio "odmah do Tite", njegova supruga Raza je bila ljepša od Jovanke. "Džemo i Raza, Tito i Jovanka", tako se govorilo. Na Džemu i Razu Rogatičani su bili beskrajno ponosni". Džemal i Raza sa još šest putnika i članova posade su tragično preminuli 18. 1. 1977. g. u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo (na brdu Inač kod Kreševa).  Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.



 

 





HADŽ JE I LJUBAV...“

HADŽ JE I LJUBAV...“

Napisala Zehra Alispahić


Iako zvanične statistike Ureda za hadž Rijaseta IZ u BiH kazuju da su 50% ovogodišnjih bosanskih hadžija mlađi od 50 godina, ono što se može primjetiti tokom boravka u Medini i Mekki, tokom tavafa, saja, spuštanja sa Arefata na Muzdelifu i odlaska na Minu i Džemreta je da Bošnjaci još uvijek predstavljaju prilično staru grupu hadžija, počesto umornu, bez kondicije, uplašenu... Po nekom nepisanom pravilu Bošnjaci obavljanje pete islamske dužnosti, još uvijek, ostavljaju za period nakon šezdesete, dok se dovoljno ostari i uozbilji kako se ne bi davala šansa za nova griješenje i prijestupe jer po onom starom “hadž valja čuvati“ a nakon šezdesetih, valjda, po toj logici, ostaje manje vremena i manje mogućnosti da se griješi te će se ostati čisto nakon obavljenog hadža i tako preseliti u okrilje Allahove milosti. Nešto se u takvom promišljanju polahko i mijenja ali ne dovoljno dobro i brzo. Kao da se prije odlaska na hadž može griješiti, kao da se prije odlaska na hadž čovjek ne treba kloniti i čuvati svih radnji koje ga na bilo koji način dovode na stranputicu.
Vrijeme izvršavanja temeljnih islamskih dužnosti određeno je punoljetstvom i zdravljem. Svako neopravdano neizvršavanje ili odgađanje izvršenja bilo koje od pet islamskih dužnosti podrazumijeva odgovornost i kaznu. U slučaju obavljanja hadža vjernik uz zdravlje mora posjedovati i potrebna materijalna sredstava za odlazak na hadž i sredstva kojima će se izdržavati članovi njegove porodice u njegovom odsustvu. Nigdje se za obavljanje hadža kao pete islamske dužnosti ne preferira potpuna zrelost životne dobi ili bolje reći starost. Kod Bošnjaka susrećemo one koji su zdravi i posjeduju potreban imetak ali smatraju da još uvijek nije došlo vrijeme za hadž ili one koji bez obzira na zdravlje i imetak i ne razmišljeju o odlasku na hadž pravdajući to činjenicom da ima prečih stvari od hadža. I jedno i drugo su pitanja koja zavrjeđuju širu brigu islamske zajednice za ove probleme kao i potrebu širenja i prezentiranja ideje i fenomena hadža sa nivoa svijesti pojedinca na nivo džemata i zajednice. U tom kontekstu slučaj jednog mladića koji se tek približava tridesetim i koji na jednom iftaru u sarajevskom ASJ restoranu krajnje odgovorno ali i simpatično kazuje svojoj prijateljici kako na hadž treba otići čak i prije nego što kupiš stan - ako si zato skupio novac - pa i prije nego se oženiš ako si zato skupio sredstva – hrabri i govori da se nešto u glavama nas Bošnjaka mijenja. Mnogi će se nasmijati na ova razmišljanja. Ja ću reći da se ovaj mladić pozivao na predaje. Bilo kako bilo on je ove godine obavio hadž. Naredne će, ako Bog da, već biti pred ženidbom a zajedno sa svojom suprugom će sakupljati novac ili potražiti adekvatan kredit za kupovinu stana, i opet, u dogledno vrijeme, razmišljati o zajedničkom odlasku na hadž.
Zašto sva ova priča o godinama? Svako nijeti i radi kako sudi! Pa zato što sam ove godine uz silnu želju i nastojanja bila „Allahovim gostom“. Iako sam bila među 50% onih ispod pedeset godina starosti, silno zahvalna Uzvišenom, što me je pozvao sebi u zijaret u nešto mlađoj dobi, shvatila sam da hadž zahtijeva jednu golemu fizičku kondiciju i snagu i da se uz dobru kondiciju može doživjeti svakim svojim atomom. Osjetila sam koliko je više napora, straha i žrtve morala uložiti svaka naša majka i nana starija od šezdeset godina, koliko je obavljanje hadža za nju bio grč, ponekad strah, neizvjesnost: može li, hoće li izdržati, hoće li se izgubiti, hoće li joj neko pomoći, hoće li baš tavaf morati obaviti na kolicima ili će kamenčiće neko drugi za nju baciti... Koliko su samo svi ti osjećaji neizvjesnosti ponekad stavljali u drugi plan one druge aspekte hadža. Hvala Allahu, većina njih je izdržala, ali ovi redovi su samo podsticaj za one koji žele a oklijevaju, da ne čekaju.
Jer svi osjećamo potrebu za Allahom. „Hrlimo mu umom i srcem“, kaže Mustafa Mahmud, ali neophodno je da mu se dođe i nogama. A te noge, bolje je da su mlađe i zdravije. Hadž i tavaf su simboli ovog dolaska u kome ljubav kroz emocije, riječi i djela dostiže savršenstvo. Hadžom čovjek sebi daje šansu za blizinom i susretom sa Stvoriteljem. To su dani kada sve naše ovosvjetske obaveze bivaju negdje pokopane. Sve naše svakodnevne želje, stremljenja i prohtjevi - hoćemo li stići, hoćemo li zakasniti, hoćemo li uspjeti prije drugih, hoće li nam promaći neki prestižni društveni status ili pozicija, putovanje, susret, sastanak, honorar... negdje nestanu ili nam ne naumpadaju. Hadž i sve teškoće i odricanja koje sa sobom nosi, troškovi i izdaci su, kako veli Mustafa Mahmud „ materijalna sredstva koja se ulažu da se oslobodi ovih preokupacija, da se srce posveti svome Stvoritelju i da se probude osjećaji o istini ove bliske blizine Allahu.“
Sati provedeni u ibadetu u haremu Poslanikove džamije i u neposrednoj blizini Kabe donosili su sa sobom osjećaje koji se nikada neće moći iskazati niti napisati. Nepresušna rijeka ljudi plovila je u prostore ovih hramova i nikome nije bilo tijesno. Fantastična lepeza podneblja, kultura, civilizacija... Veličanstvena simfonija jezika, dijalekata slivenih u jedno „Lebbejkel-lahumme lebejjke...“, jednostavnost i bjelina ihrama u kojima smo svi isti, mi iz Bosne, oni iz Indonezije, Nepala, Indije, Nigerije...
Haremi, mjesta susretanja, upoznavanja, darivanja osmijeha i kada se ne mogu otkloniti jezičke barijere, smotra ljepote, mladosti, poleta, pozitivne energije bez granica. Bože dragi, kako smo lijepi a različiti! Kako smo jaki a ne pokazujemo to! Odakle sve dolazimo težeći ka jednom cilju i nema niti jedne tačke na ovoj planeti gdje nas nema!
A „Hadž je i ljubav. Vjera je u biti ljubav. Tavaf je za zaljubljene. Oni u njemu ne nalaze napor i opterećenje. Već prijazan dijalog... Jedan od onih tajnih razgovora koji osvjetljavaju nepoznanice srca“, osjećao je Mustafa Mahmud dok je obavljao svoj prvi hadždž. Mnogi od nas dijele iste osjećanja neizmjerno zahvalni Stvoritelju na darovanoj šansi, na postignutoj blizini, na inspirativnim trenucima... Sa iskustvom hadždža lakše se hodi kroz svakodnevnicu dunjaluka jer si svjedočio da je ljepota, beskraj, konačnost, istina i blizina negdje drugdje. I stoga, zašto ne priuštiti sebi te drage trenutke čim prije, ako možemo!
(Tekst objavljen u Preporodu u januaru 2008. Godine i preuzet na brojnim web. Portalima širom BiH i dijaspore.)